bila sam iscrpljena, mentalno, duševno, fizički i na sve druge moguće načine. ipak sam odlučila nešto napraviti. i napravila sam jednu od ljepših stvari na svijetu. dugo sam razmišljala o tome da poslije kiše dolazi sunce, a često i duga. napravila sam dugu. prekrasnu dugu. prvo sam upalila prskalicu za travu, ali sam ju pokidala, ne mogu vjerovati da sam takav baksuz- bilo je prvo što mi je palo na pamet. ipak, odlučila sam da neću odustati. uzela sam kantu vode i izlila sam ju na suncu, ali mlaz je prekratko trajao i nisam ništa vidjela. činilo mi se beznadno napaviti nešto tako prekrasno, ali još se nisam predavala. rastavila sam jednu sliku i iz okvira izvukla staklo preko kojeg sam polako polijevala vodu. staklo nije bilo čisto! nisam ju vidjela! potražila sam neku špricu, ali sve što sam našla bio je raspršivać za lak za kosu. otvorila sam ga pažljivo u strahu da mi je ovo poslijednji pokušaj koji neće uspjeti. usipala sam vodu u dvolitrenu bocu i pažljivo zatvorila. istrčala sam s nadom na ulicu i na najačem suncu koje je nebo poslalo danas, stala gledajući u zasljepljujuću svjetlost oblaka. očekivala sam neuspjeh, nadala se pobjedi. počela sam stiskati raspršivač na suncu. i odjednom, niotkuda, pojavila se. slaba, mala. prekrasna, veličanstvena. obojena u sve zemaljske boje. isijavala je život kroz sebe. kapi nošene vjetrom su mi sletjele na lice i izazvale navalu smijeha. sretnog, djetinjeg smijeha za kojeg sam zaboravila još davno da postoji. trčeći u blizini svoje kuće svakim sam stiskom prsta stvarala radost. na par ukradenih trenutaka poklonila sam sebi najljepši mogući poklon. poklonila sam si nove oči kojima opet vidim davno zaboravljeno šarenilo svijeta, ljepotu života, poklonila sam si čudo u kojem sam si dopustila biti sretna. a tada sam poklonila nekoliko osmijeha ljudima koji su začuđeno promatrali moju igru skrivajući se među grmljem u njihovim vrtovima.
trenutak je potrajao..nešto sam stvorila...umjetno ili ne, moje je.
ovo je bio sasvim lijep dan, a najljepše od toga je što još nije gotov... ne idem se odmoriti, idem sjesti u vrt i smješkati se još malo...