Citam blog prijatelja empetrija d napaljenka inace... Pita se on zasto ljudi toliko ne vole kisu?!
i onda se ja sjetim jedne storije... Pradjed je imao velikooo dvoriste, na selu, i kada got bi padala kisa mama bi me morala voziti do njega kako bih ja skakala po baricama! kako je to bilo slatko...
Cula je to teta... zapravo mamina teta, ali je bila turbo mlada i predobra i... uglavnom odmah mi je iz njemacke poslala one gumene chizmice! MOJE PRVE GUMENE CHIZMICE! Nije bilo sretnije oobe od mene kada bi padala kisa! samo bih izasla i skakala po lokvicama! kako neiskvareno i djetinje!
kada got padne kisa i mislim si uh... ne mogu obuci ove hlace, neda mi se van... sjetim se tih dvoje pokojnih, a jako mi dragih ljudi, i onda samo pozelim da kisa nastavi padati, da mi netko pozvoni na vrata i kaze- posiljka za vas, teta salje nove gumene cizmice! eh da...
Ostajem ja uvijek dio onog velikog djeteta, i dan danas kada vidim lokvicu ne mogu odoliti da ne skocim u nju, onako svom snagom :))
i kao sto emp rece- to voda pada, a ne sjekire! ljudi uzivajte nekada u kisi :))
Post je objavljen 14.07.2005. u 12:02 sati.