Danas se nije ništa posebno događalo, recimo to tako. Dan je počeo kao svaki drugi:
buđenje u 12, doručak, čitanje novina (znam kako zvuči), net, tenis, gledanje starih
fotki (vrlo zapanjujuće iskustvo), gledanje tv- a, jedenje (naravno svugdje jedem, ali
mi se nije dalo napominjati), i naravno... ČUPANJE DLAKA VOSKOM! Hmmm, da, vrloo
zabavno, ne zbog boli, već zbog dosade i ne praktičnosti. Sva sam se skeljila, sve me
peklo, dobila sam kao nagradu za trud ružne crvene točkice. I šta sad? Ništa. Šta se može.
Ne mogu hodati svijetom ko dlakavo čudovište. Nevjerojatno, čak bi mi bilo draže da sam otišla
kozmetičarki pa nek me ona mrcvari nego da se ja tu mučim i hodam tako sva skeljena. Stvarno
šteta što nisu maškare, djeca bi bježala od mene, ali a-a taj film nećete uskoro gledati. Djeca bježe od
mene? Pa to ni nije tako loše (buahaha)! Ok, ok, neću biti takva ;)).
Plan za slijedećih 10- ak dana: pročitati neku knjigu (hajde, nazovimo ju lektirom), khm, daaa... ;)
Još uvijek zaljepljena Max sve pozdravlja! :=)
Post je objavljen 13.07.2005. u 21:59 sati.