Žene su univerzalno beskorisne. I to se može dokazati i pokazati. Ono što slijedi je osuvremenjena varijanta antropološke teorije.
Nekad davno, kad su ljudi tek počeli razvijati ono što se danas popularno naziva civilizacija, vladao je matrijarhat. Žene su vladale (i formalno, a ne samo neformalno) muškarcima i samim društvom u njegovim počecima. Uzroke tome može se naći u činjenici da su žene osiguravale nastavljanje rase. Samo su one mogle rađati. I njihov je značaj zbog toga bio nemjerljiv.
Čovjek (ljudska rasa) je pomalo počinjao vladati prirodom. To je značajno različito od korištenja prirode, kao što to čine životinje. Razvijale su se nove vještine. Do tada neviđene na ovoj planetici. Lov je oduvijek bio vid dominacije sposobnijih. Ta se sposobnost kod tigra očituje u snazi, kod lisice u lukavosti, kod geparda u brzini, kod dinosaurusa u veličini. No čovjeku je pošlo za rukom nešto drugo, počeo je hvatati životinje koje su bile brže, jače i veće od njega samoga. Počeo je koristiti prednost uma. I oružje. Nakon lova, daljnji je doseg bilo porobljavanje životinja (stočarstvo) i obrađivanje zemlje kao zamjena za obično ubiranje plodova (ratarstvo). Novi način ovladavanja staništem osigurao je ljudskoj rasi razmnožavanje. S vremenom je ljudska rasa postala dovoljno jaka i dovoljno brojna da njezin opstanak nije bio upitan.
Usporedo s time, komparativna prednost žena u rađanju djece je počela gubiti na značaju. Ali je zato na značaju dobila snaga. Jer, iako je um bio ono što je izdvojilo ljudsku rasu od ostalih životinja, snaga je omogućavala provedbu ideja u praksu. Započinje dominacija muškaraca. Patrijarhat. Ta je era trajala i trajala sve vrijeme od ranih početaka civilizacije pa skoro do danas. Neki misle da i danas traje. Možda i da, ali riječ je o mentalnoj percepciji, a ne o zakonu dominacije jačega.
Rušenje patrijarhata započelo je davno, a trajalo je dugo. Prvi znak njegova pada bio je izum tiskarskog stroja. Zašto baš tiskarski stroj, a ne primjerice kotač, ili parni stroj? Zato što je tiskarski stroj omogućio širenje znanja među masama. Znanje više nije bilo privilegija sretnijih. Počele su se koristiti i pametne glavice među običnim narodom. Tako je čovječanstvo u jednoj koheziji nezamislivih razmjera, sasvim stihijski, počelo ostvarivati sinergijske efekte. Krajnji rezultat: napredak tehnike i tehnologije kakav danas poznajemo.
Konačno, tijekom dvadesetog stoljeća, sveopća automatizacija dovodi do kraha potrebe za snagom. Počinje konačna dominacija uma.
A u društvenom poretku koji je generacijama stvaran, ustalile su se neke društvene norme. Žene su tako smatrane prikladnijima za brigu o kući, kuhanje i odgoj djece. Muškarci, snažniji spol, brinu o osiguranju preživljavanja obitelji. Rade teške fizičke poslove za koje su više prikladni.
No, kao što sam rekao, nema više teških fizičkih poslova. Ili, ima ih minorno u odnosu na pred samo pedesetak godina. Za veliku su većinu poslova muškarci i žene jednako sposobni. E tu se sad očituje snaga mentalnog patrijarhata. Muškarac dolazi kući s posla (posla koji je sposobna obavljati i žena), sjeda na kauč i uzima daljinski. Žena za to vrijeme rinta po kući i brine o svemu.
Da, ali ne i moderna žena. Moderna žena uviđa da muškarci više nisu u prednosti. Da je njihova snaga nebitna. Oba se bori za sebe i prebacuje lijep dio poslova na muškarca. Rezultat: prošećite studentskim domovima, pogledajte što rade najnapredniji, što rade kolovođe društva – današnje mlade žene ne znaju kuhati, ne znaju peglati, ne žele dojiti, ne čiste kuću. U biti, približavaju se muškarcima. A muškarci, ne imavši izbora, počinju učiti obavljati sve te stvari. Već sam spominjao negdje da ja znam bolje kuhati nego većina mog ženskog društva. Mislite da se šalim? Ponovno prošećite studentskim domovima, pogledajte tko više kuha. Mogli biste biti iznenađeni.
Stoga, muškarci su, uzgred prestanka potrebe za snagom, počeli preuzimati ženske poslove. Žene su pak to jedva dočekale i u potpunosti se posvetile sebi. Šminkaju se, dive se ljepoti, bore se za svoja (već davno ostvarena) prava. Ukratko, ne rade ništa. Univerzalno su beskorisne.
Dolazi vrijeme kada će se muškarci ponovno trebati boriti za sebe. Jer i ženska dominacija, kao i muška u prvoj polovici dvadesetog stoljeća, nije bazirana na realnoj premoći. Nego na mentalnoj. Mnoge kažu: «Ja sam žena i ja to mogu».
* * * * *