eto - jesensko vrijeme ostalo na prozoru pa mene uhvatila prošla sjećanja i konačno san se odlučila reći vam nešto o svom prvom putu. E ovako....
Bila jednom jedna leptirica... I ta je leptirica otkrila da joj je više dosta seksa u stilu raširi noge, malo popuši i to je to... i tako godinama. A oduvijek je negdje u sebi osjećala zov Tamne strane, miris avanture....
I tako je leptirica otišla na iskricu i gledala po tamnošnjim klubovima, registrirala, pratila, i sve je bilo e sad bi pa onda ne bi....I dobijala je hrpu poruka i nikako se nije znala odlučiti da li bi ili ne bi. Vjerujte mi cure - nije to tako lako kakvim se čini, morate nekome fakat vjerovati da nije luđak, da mu možete dati svoje povjerenje... vi toj osobi dajete sebe na raspolaganje.... (mali odmak - moj trenutni dragi kaže da njega najviše od svega pali i fascinira ta moja samostalna predaja, dobrovoljno davanje)...
I konačno je naišao jedan kandidat koji je izgeldao ok... onako, dvi-tri godine stariji (sve što god je tri godine starije od mene je meni prestaro - sorry svima, ali fresh meat is the best meat), iskreno je odgovorio na par pitanja o kojima su drugi svi muljali, i još mi je preporučio da ako već planiram stupiti u to da pročitam Priču o O. I ja sam pročitala knjigu, i dok sam je čitala sam se sms-ala s njim i to me sve skupa palilio i kako sam se napalila tako sam počela drkat... a on ko da je znao da to radim .... poslao mi je sms poruku da ne smin svršit dok mi on ne kaže da mogu.... E to me napalilo za poludit, ali nekog čudnog razloga radi, fakat sam se suzdržala i smijala se sama sebi radi toga... U stilu: koja si ti budala i glupača leptirice, daješ osobi koju ni ne poznaš da preko sms-a rukovodi tvojim zadovoljstvom.... ali .... bio je jedini koji je samo porukama i sms-om uspio doći toliko daleko. I zato sam se odlučila naći s njime... Mala digresija tu... nije on bio prvi s kojim sam se našla na kavi... Našla sam se ja i sa drugima... Ali neke sam odbacila zbog godina, a druge iz jednostavnog razloga što sam znala da bi ja vozala njih, a ne oni mene.
I našli smo se...U gradu, na trgu... puno ljudi, sigurna atmosfera i potom meni poznati i siguran kafić.
I pričali smo i pričali, i što mi se nikad do tada nije dogodilo... on je imao kontrolu nad razgovorom, svaki put kad bi ja mjenjala temu, pokušavajući doći na meni sigurna područja, on je vraćao temu na ovo pitanje. Bila sam nesigurna i brbljava kao i uvijek kad sam nesigurna, imala sam leptiriće u trbuhu i ....na kraju kave mi je dao jedan upitnik da ga ispunim kako bismo vidjeli što nam oboje paše... i onda blablabla... još poneka kava, dogovoren safeword.... Da se razumijemo drage moje cure.... nije to išlo sve u jedan dan... trajalo je to sve skupa malo duže.... nisam ni ja luda pa da povjerujem prvoj budali koja naiđe... ali je želja u meni bila jaka (znatiželja još jača) i jednostavno sam morala probati.
I konačno smo dogovorili da jedan dan nakon posla dođem do njega. Došla sam, nepoznat prostor, strah i uzbuđenje su me ubijali toliko da sam skoro sama od sebe padala koliko su mi noge klecale. Svo vrijeme mi je u glavi radilo, ti si luda, nisi normalna, okreni se i vrati doma, ali je bio i onaj drugi glas koji je govorio -ajde ostani, barem probaj da se poslije ne kaješ što nisi, tko zan hoćeš li ikada više skupiti snage za takav potez.
A on se smijao... onako lagano i slatko se smijuljio mome drhtećem glasu, mojoj živčanosti i očaju u mojim očima. Posjeo me je na stolicu i pitao jesam li sigurna da stvarno to želim... ja nisam mogla čak ni odgovorati, nego sam se sa svojih skoro 30 ponašala ko klinka i samo kimala glavom.
Kad je dobio potvrdu samo mi je pokazao na vrata u drugu sobu i rekao. "Skini se" - hladno i bez ikakvih emocija. Ja sam se sledila, doslovce... Nisam baš sramežljiva, ali nisam baš ni od onih koje se svlače na svaku malu. Sjedila sam na rubu kreveta, u sobi baš nije bilo najtoplije, a još sam se i ježila zbog same sebe i situacije u kojoj sam bila. Ali odluku sam donijela već prije... I skinula sam se. I pokrila sa rukama, i on se opet onako nasmijao sebi u bradu... i onda me je uzeo i vezao za kuku na kojoj mu inače visi luster i podigao mi ruke visoko. I tada sam dobila batine, sa njegovim remenom... I rekao je da će me tući sve dok god ne kažem Gospodaru.... A ja se zainatila, uostalome... uvijek sam imala safeword.... I on je tukao, a u meni su rasle bujice osjećaja, mrženje prema njemu što mi to radi, ljutnje prema sebi što sam se uvalila u takvu glupost... i bolilo je ... ne mogu reći da nije, ali je proradio moj inat, dišpet - što god. I skoro sam par puta rekla safeword... ali svaki, ama baš svaki put, prije nego bi ja išla predat se i reći ga... on je prestajao i radio pauzu, kao da je znao da sam na rubu... U mojoj glavi su u tome momentu vladale bure, orkani misli, a među njima je jedna od glavnih bila... Kako zna?? Kako zna kad treba stati??? i nešto se prelomilo u meni, promislila sam... on svaki put zna kada stat, čita me... mogu mu vjerovati, ne moram sama razmišljati o tome i boriti se s time... I tada, sljedeći put, nije stao odmah kad bi ja bila rekla safeword, jednostavno mi je prišao s leđa, sa svojim velikim toplim tijelom i šapnuo mi na uho da mogu ja to... i mogla sam... i rekla sam mu Gospodaru i u tome momentu to i mislila iako me ta vlastita izdaja mene same pekla negdje duboko dolje.... I onda me je skinuo sa konopa i pojebao u guzu (on je anal fanatik - ali ni ja baš ne mrzim taj sport :))) I tu je bilo još toga, ali na samome kraju me je povukao k sebi, da legnem uz njega i dugo me mazio i tepao mi i osjećala sam se ko na nebu...
Odlazeći od njega, nakon tog svog prvog iskustva, sa drhtećim nogama i tragovima na leđima, počela sam analizirati stvari (jednood mojih prokletstava je to što moj glupi mozak mora ama baš svaku stvar izanalizirati, kategorizirati i pojmiti). I tada, a ni danas još uvijek mi nije jasno koje su to kemikalije, koja je to psihologija tu u radu kad od mržnje, ljutnje i neprihvaćanja nešto u tebi okrene prekidač na drugu stranu do skoro pa beskrajnog vjerovanja osobi koja te zapravo mlati, ubija, iskorištava....
Jednostavno ne mogu objasniti, ni adrenalinom ni endorfinom... ali znam.... da je osjećaj fenomenalan, jebeno jak i da nikakav alkohol i nikakva droga ne mogu zamijeniti takvu brijačinu...
I zato što sam naišla na njega... a ne na nekog luđaka, ... zato što sam pažljivo izabrala osobu i što on nije bio neki od kretena, ... zato se ja i dan danas palim na to i još sam uvijek u tome....
Ali znate i onu izreku o tome kako se prvi mačići (ma kako slatki bili) u vodu bacaju...
Priča o mom trenutnom slijedi ovih dana
Stay tuned
Leptirica
Post je objavljen 13.07.2005. u 18:00 sati.