Sjevernjacki krajolik,
kao pustinja,
sugerira apsolutizam.
Osim sto je u ovom slucaju pustinja zelena i natopljena vodom.
Nema izbocina, okruglina, zavoja.
Zemlja je ravna,
ljudi su izlozeni,
i ta totalna vidljivost odreduje njihovo ponasanje.
Ovdasnji ljudi se ne susrecu,
oni konfrontiraju jedni druge.
Oni zabadaju svoj svjetao pogled u drugu osobu
i vazu njezinu dusu.
Nema mjesta gdje bi se ljudi mogli sakriti.
To nisu cak ni njihovi domovi.
Zavjese na prozorima ostavljaju razmaknutima
i drze to vrlinom.
Cees Noteboom
Skinula sam zavjese i odnijela ih na kemijsko, pa sam se pred razgolicenim prozorom sjetila ovoga pisca.
Post je objavljen 13.07.2005. u 13:28 sati.