Djeca na lijep način prijateljuju s životom. Često u njihovim dlanovima ima više radosti nego u mnogim odraslim, pretrpanim i žuljevima izbrazdanim rukama bogataša koji su izgubili dječje srce.
I tražeći pravila života, način sreće i izgubljeni raj nerijetko se najbolje vratiti u djetinjstvo. Podsjećajući se prvih životnih koraka, pravila igre, druženja i davno ugasle bezbrižnosti dobro vidimo da smo ponešto na putu odrastanja izgubili.
Što više uspijemo biti djeca, to ćemo bolje otkrivati prava bogatstva i ruka života će nam darežljivije pružati svoje dobre darove.
Danas je prvi rođendan moga bloga. Listajući stare postove, i još više vaše komentare, vidim da je prva godina bila lijepa i vedra. Neka takvi dani potraju.
SVE ŠTO TREBA DA ZNAM O ŽIVOTU NAUČIO SAM JOŠ U VRTIĆU
Sve što treba da znam o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta. A evo što sam tamo naučio.
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: mali uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog druga.
Ne zaboravi da čudo postoji. Sjeti se one sjemenke u plastičnoj čašici: korijen je krenuo u dubinu, stapka u visinu, nitko ne zna zašto i kako, ali tako je sa svima nama.(...)
Sve što treba da znate sadržano je negdje u ovom popisu. I zlatno pravilo, i ljubav, i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život.
Uzmite bilo koje od tih pravila, dodajte mu teške i odrasle i zvučne riječi, primijenite na život svoje obitelji, posao, državnu politiku, svijet u kojem živimo - i vidjet ćete da će pravilo ostati jasno, točno i čvrsto. Pomislite, koliko bi bolji bio naš svijet kad bismo svi - čitav svijet - oko tri popodne pojeli malo keksa i napili se mlijeka i zatim prilegli da malo odspavamo. Ili kad bi se sve države pridržavale pravila da svaku stvar vrate onamo gdje su je našle i da počiste nered za sobom.
Kao što je istina, ma koliko smo već odrasli, da je, kad izađemo u svijet, najbolje držati se za ruke i ne udaljavati se od svog druga.
Robert Fulgum
Update:
Primijetili ste, vjerujem, da sam za prvu godišnjicu ponovio priču iz prvog posta. Namjerno! Vrijedi je pročitati i više puta. Potiče nas na dobro.