Marketing
Big Uglyville, puštanje krvi, udisanje zraka, hranjenje žila i spremanje za nove muzičke zgode
Nadalje, u novom mi ljetnom studiju emocionalnih strojeva vlada život i posvemašnja živost u svim oblicima. Životinje uživaju u crunch electronici više nego ljudi, pa imam nekoliko novih cimera. Škakonja se sinoć zavukao ispod madraca, pa ga sad ne vidim nigdje ali pojavit će se već. Gospodin Maxx jučer je ušao u familiju mi i vrlo mu se sviđa Jacob Miller i The Daktaris, a prezire samoću. Ovdje na fotki smo zajedno netom prije nego se ispovraćao, i to od straha jer je vidio nekog drugog starog i olinjalog mačora.
Evo i nekoliko Muva se sad pojavilo i dosađuju mi kad slušam novu stvar iz vlastitog laboratorija, najviše nalik nekom electro dub-u. Započeta je prije milijun godina, ali sam tek jučer odvalio veliki dio,smotao to sve u neku cjelinu i nazvao je “Haš”.
Naime, probudim se oko pola 9 (ujutro!), a na “Dobro Jutro Hrvatska” gostuju neki gospel-ovci i pjevaju “Hush, hush, somebody's callin' my name....”, hehe. Ja ih naravno snimio i sad oni u škripavoj dub atmosferi pjevaju najviše samo - hush hush hush hush, što nama naravno znači da veličaju netom probani haš. Inače su iz San Diega i jedni su od sedam skupina koje su ikada u povijesti pozvane da pjevaju u Vatikanu.
Eto, i ja volim biti misionar i širiti dobar haš!:)
Inače sam snimio i nekoliko dobrih semplova na kontrabasu, u narodu popularno zvanom “Berta”. On (ili bi primjerenije bilo reći ona) je ugođen na G i D, a svaki je od tih tonova zastupljen s po dvije žice. To znači da prije svirke na tom basu (ili na toj basi) treba prethodno pohoditi višemjesečne pripreme. Teretana, sklekovi na šakama, vijanje zglobova do granica izdržljivosti i paljenje jagodica užarenim ugljenom najbitnije su vježbe e kako bi se pipci što ih zovemo prsti fino navikli na Bertinu torturu. Ja ovaj put nisam bio na pripremama, pa sam zaradio prošupljenje jagodica, krvavi žulj i bol u ručnom zglobu.
Vrijede i u ovom stoljeću one: (gospocke) “Kroz trnje do ruža”, (seoske) “Kroz čičke do pičke” (muzičke) “Kroz krvave žuljeve do semplova”!
Kopajući po svojoj staroj sobi/novom studiju našao sam zbirku "365 priča za laku noć". Tu se nalaze neke od prvih priča kojih se sjećam od kad postojim na ovom planetu, a kriju se pod nazivima: "Orao i vrabac", "Žmurke" i "Lijeni Pužimir". Iz ručno obojene naslovnice te zbirke lijepo se vidi da sam od malih nogu naginjao neonštini kao prirodnoj boji ljudske kože.
Jedna od novosti na blogu će biti ta da ću svaki put na kraju napisati što se aktualno sluša u ovom trenutku ili ovom danu. Inače sam na početku 2004. radio eksperiment koji se sastojao u zapisivanju baš svake stvari ili albuma koje sam čuo taj dan i na koji mi se način svidjela/ne i zašto. Nakon 3 i po mjeseca eksperiment je prekinut zbog epistemološkog poremećaja i psihičkog pritiska na mišljenje mi. Više nisam mogao slušati a bogami niti prosuđivati muziku (ili bilo što). Bilo je vrijeme za odmor, ali je kao rezultat tog pokusa (da upotrijebim neku novu riječ) bilo uočavanje novoga aspekta s kojega bi mogao gledati na mjuzu.
Sluša se trenutno: The Upsetters – Bush Weed Corn Trash (1988.)
Killdozer
Eto, idem gledati “Cobru”, posudio mi Vajrus.
Post je objavljen 13.07.2005. u 11:16 sati.