Volim kad znam da je nekom stalo, kad slušam Save Ferris, kad znam da radim još tri dana, kad radim nešto što volim (Mila, razbijam glavu...hoćemo poslije mora sjest s onim našim pretpostavljenima;-)), kad shvatim da je život u biti predamnom i da - ne biste vjerovali prilike postoje samo se treba odlučiti...
Volim činjenicu da imam nekoliko ljudi koji su mi iskreni i pravi prijatelji. Broj nije velik, izbrojiv na prste jedne ruke...ali volim taj osjećaj - da znam da nikad nisam sama. Volim te ljude...uživam s njima...
Volim njega, koliko god ponekad izgledalo kontradiktorno sve što radim. Volim ga i znam da i on voli mene...naša veza čudna je na svoj način, nikako idealna, ali volim ju - onakvu kakva je.
Volim neke ljude na poslu, ljude koji mi daju snagu i motivaciju, koji mi maksimalno pomažu, ljude koji me gledaju kao čovjeka a ne kao običnu radilicu.
Ne volim ljude koji potcjenjuju druge a sebe uzdižu u nebesa, egocentrike, zatucane, frustrirane.
Ne volim činjenicu da nemam vremena za svoju sestru (sestričnu al moju miljenicu i sreću) niti za druženje s A. (čije rezultate prijemnog danas čekamo) pa čak ni za pedikuru i shopping. Nemam vremena za ništa a tako bih voljela imati još koji sat sna...
Ne volim kad se ne mogu dokraja posvetiti onome što volim. Bilo to učenje, sajt, nešto deseto...I just can't
Ne volim teroriste i mučitelje životinja.
Post je objavljen 13.07.2005. u 10:05 sati.