Marketing
Put na sjever I
Nakon gotovo dva tjedna tisine, da konacno ozivimo blog.
Neki od nas su se ovog lipnja lijepo rashladili u Alpama, neki su se grijali u Dubaiju na ugodnih cetrdesetak Celzijevaca (ali ce zato imati mjesec dana Hrvatske vise), a drustvo iz Imageweba je nesto zabrljalo, pa se slike na blogu vise ne vide iz Dubaija, nadam se da se iz ostalih krajeva svijeta vide. Ne brinite, imamo backup....
Dakle, ovih dana smo iskljucivo "indoor". Temperatura od oko 45 stupnjeva je jos i podnosljiva, ali kombinacija sa vlagom od 90% vec otezava zivot. Zato smo doma, u uredu, u autu i na ostalim mjestima gdje postoji blagodat klima uredjaja, pa cemo ovu tisinu do godisnjeg odmora iskoristiti za objavu materijala kojeg smo ostali duzni, a radi se upravo o putu na krajnji sjever ovog kuta Arabije. Kako vidite na mapi...
...jednog lijepog jutra smo se uputili obalom prema sjeveru. Cilj je bio doci do poluotoka Musandam na krajnjem sjeveru, a potom se vratiti planinskom cestom kroz vrleti planine Hadjar, koja je vanjski stit Arapskog poluotoka u proteze se uz Omanski zaljev. Ova ruta se u svim vodicima zove Musandam Route, iako se do samog poluotoka ne dodje. Ovaj dio svijeta pripada Sultanatu Oman, iako je odvojen od ostatka te zemlje. Donedavno je strancima pristup u ovaj zabaceni kutak bio potpuno zabranjen, zbog iznimne strateske vaznosti Hormuskog tjesnaca, medjutim sada ogranicenje vrijedi samo za neke manje djelove poluotoka Musandam kojeg vidite na vrhu mape, a koji se sastoji od niza fjordova i zaljeva, te je s kopnom povezan malom i uskom prevlakom. Na Musandam se moze doci samo brodom, jer je ova prevlaka stjenovita i neprohodna.
Kad se krene iz Dubaija, prolazi se kroz 4 sjeverna emirata: Sharjah, Ajman, Umm Al Quwain i Ras Al Khaimah. Osim Shrajaha, koji je veliki grad povjesno vazniji od Dubaija, vec na prvi pogled vidi se da u ovim emiratima nema nikakve gospodarske aktivnosti niti ikakve atrakcije. Imam osjecaj da na sjeveru ljudi ne rade nista drugo osim sto svakodnevno Allahu zahvaljuju da su ih Abu Dhabi i Dubai primili u Federaciju. Oni zive od federalnih donacija sa bogatog juga, a i utjecaj u federalnim institucijama im je toliki, pa mogu ocekivati da ce im u svakom trecem mandatu biti ponudjeno mjesto doministra u Ministarstvu za prebrojavanje zrnaca pijeska.
Nakon izlaska iz Ajmana, pogled na lijevo registrirao je samo beskonacnu neiskoristenu lagunu koja je zavrsavala poluotokom na kojem se smjestio gradic Umm Al Quwain, a desno se mogla naci pokoja rijetka zanimljivost iz povijesti...
...svijeta flore i faune...
...ili pokoja blijeda kopija dubajskih arhitektonskih vizura...
Ipak, bilo je i originalnih rjesenja, poput tipa koji je otkupio stari avion i napravio od njega motel:
Nakon nesto vise od sat vremena voznje od Dubaija prosli smo i zadnji emiratski grad, Ras Al Khaimah (u prijevodu Glava satora). Uzalud smo trazili zanimljivosti u gradu...
Klasicni umjetno stvoreni grad sa malom lukom iznad koje prolazi most koji je napravljen... hm, eto tako da osim prepoznatljive zgrade Etisalata sa kuglom na vrhu (ovaku zgradu ima svih 7 sredista emirata) postoji jos jedna arhitektonska zanimljivost. Most inace spaja nista sa nicim, ali eto, te godine je bilo viska u proracunu. Od Ras Al Khaimaha prestaje autoput i dalje se prema granici krece najprije uskim prigradskim ulicicama, a onda tu prestaje ovaj dosadni dio puta i vozimo se lagano uz obalu...
...a sa desne strane se polako pocinju vidjeti planine...
Nastavak slijedi...
Post je objavljen 12.07.2005. u 22:11 sati.