"Bog je stvorio ne samo oblik, već i mogućnost da nešto poprimi oblik. Ta sposobnost da poprimi oblik predstavlja pozitivni vidik materije, radi čega ona može sudjelovati u dobru bića i ovisiti o Božjoj stvoriteljskoj dobroti. Materija je, dakle, nešto sasvim drugo od ništa. Pritom, kako uči Aristotel, valja razlikovati neoblikovanu materiju od apsolutnog nebića. Ta materija, koja je potencijalno biće, želi oblik kao stvarnost po kojoj počinje postojati te dakle svoje dovršenje.
Božanski poredak mora nadići ništa da bi se izvelo stvaranje svijeta. Stvaranje ex nihilo pretpostavlja capacitas formae. Stvorenje, koje je izvedeno ni iz čega, mora biti oblikovano i privedeno jedinstvu od svog počela. Svako materijalno i duhovno postojanje ovisi zato o Bogu bilo da je još uvijek neoblikovano biće, bilo da je biće oblikovano pretvorbom prema svojem počelu, bilo sa ujedinjavanjem sa svojim dobrom, koji mu daje blaženstvo i postojanost.
Mora se, zato, zaključiti da je modus najmanja razina bića koja je kadra poprimiti oblik te je dakle taj modus karakteristika prapočetne materije, za koju se mora smatrati da je stvorena upravo zato što je imala potrebu imati bar jedan modus prije oblika. Krivo je materiju zamišljati u bezbroj različitih oblika, jer prapočetna materija nije imala species, nije imala boju, lik, tijelo, duh, bila je quaedam informitas sine ulla specie, neki nihil aliquid (jedno «ništa što bi bilo određeno») i jedan est non est, bez reda i bez oblika. Modus je prisutan u neoblikovanoj materiji kao granica između bića i nebića".
Post je objavljen 12.07.2005. u 21:29 sati.