... gledam ovih dana stalno reklamiraju seriju Ptice umiru pjevajući.
Sjećam se da sam to gledala ko mala. I sjećam se da mi je bila super.
Ali nekako se ne mogu odlučiti gledati ju ponovno.
Postoje filmovi i serije koje volim opet i iznova pogledati. To su obično neki stari filmovi, klasici. Pogotovo crno bijeli. To volim.
Međutim, bila mi je koma gledati reprizu Poroka Miamia.
Ne da je bilo koma nego sam umirala od smjeha.
Nekoć davno sam bila smrtno zaljubljena u Donovana (jel se tak zove?). I onda je snimio onu pjesmu Tell it like it is. I to je bio kraj naše ljubavi. Hehehehhe...
Ista stvar se desila sa Dinastijom.
I ne sjećam se više sa čim.
Jednostavno, nakon nekog vremena neke stvari prestanu biti super i postanu ono što su stvarno i bile: šećerlema napravljena za glupe muhe koje se uvijek ulove.
A tko zna, jednog dana ćemo se vjerovatno smijati sami sebi jer smo ko luđaci čekali Kućanice, ili CSI ili nešto. Vjerovatno...
Neke stvari su mi opet bezvremene. I mogu ih gledati uvijek i isponova.
- Neki to vole vruće sa Merlinkom, i općenito svi glupavi filmovi iz tog perioda
- serija Odletjet ću
- svi filmovi Keanu Reevesa, a potovo Point Break (sorry ali Keanu sa mokrom kosom i u uskom odjelcu ili bez odjelca - bezvremenoooooooooooooo)
- i nemrem se više sjetit.
Evo sad je na TV neki spot to Aguilere. I pitam se zakaj žena pjeva na TV u kombineu?
Ona vjerovatno misli da je to haljinica. Ali nije. To je kombine.
I onak histerično trči, i cicke joj skaču, a ona bosa trči po nekom studiu koji je kao cesta. A od vrištanja njenog ne kužim uopće kaj pjeva, ali mora da je jako emotivno.
E kak volim kad mužić radi popodne do 9 i onda imam mir kad dođem s posla i mogu se odmorit od svega.
Volim u miru pročitat postove.
Maca prede kraj mene i mazna je zato što sam samo ja doma.
I ništa ne moram.
Nije da moram nešto kad je on doma, ali ovo je nekak drukče...
Post je objavljen 12.07.2005. u 20:19 sati.