Katamaran je ugodan i brz prijevoz do otoka, mada ima premalo polazaka. Za manje od sat vremena se stigne iz Splita do Hvara, a hoteli su više-manje u blizini luke. Grad je prekrasan, ima starina i ponešto za vidit. Plaže su raspoređene dost dobro tak da se nađe i hlada i sunca. More je bilo relativno čisto (bura je nanosila smeće na plažu na kojoj smo se najčešće kupali) al je bilo prohladno. Zakonita je imala alergiju na sunce a i nije joj milo kupanje van toplica tak da se i nije kupala al smo mala i ja umalo dobili plivače kožice. Glede grada, ima muzeja koji su definitivno cool, imalu i slika i starih knjiga i koječega. Nemre se slikat al nema veze. Jedna od boljih znamenitosti je Španjola odnosno tvrđava Fortica. Malo štengi, malo serpentinaste šetnice i put nas je donesel do vrha brda i prekrasnog vidikovca. Tvrđava je uređena a gore je i kafić tak da ju obavezno posjetite ak dođete u Hvar. Pogled seže od Visa do Korčule a Pakleni otoci su nadohvat ruke. Bilje uz šetnicu je prekrasno. Ima agava, kaktusa, rogača... Milina.
Hotel Delfin u kojem smo bili je mali stari hotel. Sobe su oronule i relativno loše, ali ionak nismo došli u sobe nego na more. Jest da bi cijeli hotel trebal preuređenje ali kuhar, konobari i ostatak osoblja zaslužuju ne peticu nego desetku.
Ima još al moram se osvrnut na nekaj kaj sam prošli put zaboravil.
Šogorica i njen dečko došli su na Hvar nakon nas, prošlu subotu. Krenuli su busom sa ZG kolodvora računajuči da buju u Splitu oko 12 kak su im rekli. Međutim zbog neke gužvice oko Sv. Roka im je vozač priopčil da nebuju stigli na vrijeme u Split (kak je mogel znat kam ko ide – njima je katamaran trebal krenut u 15h) pa 'bumo malo išli zaradit' vozeći uz obalu od Zadra do Splita uz stajanja po pol čuke u svakom mjestu. Normalno da su kasnili i da su u Split došli iza pola 4 – dobro da su imali katamaran u 17h inače bi morali trajektom i to ne do Hvara nego Starog grada. I kad su vozaču negdi oko Biograda rekli da su u Splitu trebali bit znatno ranije on je sam šutil. Lopovčina bere lovu na crno. A i mi smo imali sličnu priču kad smo išli iz Novog Vinodolskog prošle ili pretprošle godine. Sva sreća smo rezervirali karte po dolasku dole i bili smo među prvima u busu. Vozač je i u Novom i u Selcu prodaval karte pa u Crikvi ljudi sa rezerviranim kartama nisu imali di sjest. Kasnili smo, neki su se (s razlogom) bunili. Ja sam se dignul ženi sa djetetom tak da sam dobar dio puta stajal a dio smo se mala, žena i ja gurali na 2 sjedala. Jedna treba se srušila zbog vručine a vozač se pravil mutav. Neki iz Čakovca su rekli da buju tražili povrat love al se mi nismo s tim htjeli zajebavat. A zapravo smo trebali, jer zbog nas šutljivih raznorazne uslužne firme potkradaju i državu i nas.
Da završimo na uobičajen način:
Donosi učiteljica đacima u prvom razredu razne predmete na nastavu. I tako jedan dan donese ona jabuke pa ih pita na što ih podsjećaju. Djeca odgovaraju: na kompot, na štrudlu, na džem... Ivica ustane i reče: „Na cice!“.
Učiteljica ga ukori i zamoli da to više ne priča.
Drugi dan učiteljica donese balone, i naravno ista stvar. Djeca odgovaraju da ih baloni podsjećaju na klaune, rođendan, slavlje... Ivica opet ustane i reče: „Na cice!“.
Učiteljica ga ukori i reče da ako to još jednom ponovi ide kod ravnatelja.
Treći dan razmišlja učiteljica što da donese a da joj Ivica ne može odgovorit na poznati način. I dosjeti se ona i donese u školu brisač automobila. Djeca zbunjena, jedan veli 'na kišu', drugi 'na auto' i ostali šute. Ivica visoko digne ruku u zrak i učiteljica ga prozove. On će ko iz topa: „Na ciceeeee!“.
„Pa kako na cice?“ - upita učiteljica a Ivica odgovori: „Cmok, cmok, cmok, cmok...“.
P.S. ma lijep je Split al Primošten je lijepši kao i Korčula kao i Hvar... ;)
Post je objavljen 12.07.2005. u 20:15 sati.