Samoća
U bolnoj tišini hladne noći
Čekajući njega u tami sobe
Uz tračak svijetla iz peći
I društvu staroga mačka
Polako me obuzimao osjećaj gladi.
Gladi za njegovim tijelom,
Tijelom boje ljuske jajeta,
Nedirnutim od strane žene
Nježnom na dodir i pomalo dječačkim.
Maštajući tako do dugo u noći
Čekala sam onoga koji neće doći,
Teški kapci polako se spuštahu
I san na oči neizbježni donašahu,
Polako tonući u san
Zaboravih na njega,
Onoga koji me toliko očaravao
A bio je samo meni znan.
Post je objavljen 12.07.2005. u 19:34 sati.