Marketing
Povratak iz bajke u ralje života
Da upravo tako. Svi ti lijepo provedeni dani tako su brzo proletili da mui para da sam tamo bila jedan dan. 10.-tog je u Gradu bilo jako veselo, još jedno otvaranje ljetnih igara. Ja sam bila dovolojno lijena da nosim aparat. Ma za pravo rijet malo sam se uredila a baš mi u moj bursinić nije mogo stati moj aparat pa onda strah od gužve a previše ga volim da bih dozbvolila da mu se nešto dogodi. Eto ljudi moji na Kalamoti mi je bilo božanstveno. Pravo ljeto i pravi odmor je ako si zbilja tako blizu mora kao kuća koju zapljuskuju vali ili barka na kojoj provodiš dane i noći. Zafrkavali smo se da bi nas sa onog preživljavanja potjerali jer bi mi nahranili i snimatelja i cijelu ekipu. Muž je lovio hobotnice, ženski dio ekipe ježe.
E o njima ću vam malo pričati. U moru postoji više vrsta ježinaca svi uglavnom poznate one crne sa oštrim bodljama i one bijele tkz. kraljice sa nešto debljim bodljama. E pa te sa debljim boldljama smo vadili za hranu. U moru treba pronaći ženske ježe. Njih je uvijek lako prepoznati jer se ukrašavaju sa svim i svačim što pronađu ispod mora (tipično žensko). Vjerovali ili ne ja sam na jednom pronašla staru dentjeru.(zubnu protezu) Već ispod mora sam se počela smijati i mislila sam da ću se udaviti. Kad sam izronila sa ježem a na njemu socijalni zubi ...ekipa na stijenama je popadala od smijeha. Žo mi je jedino što mi je aparat u tom momentu bio kod kuće. Lijepo smo napunili veliku broku i odnjeli je doma gdje smo ih otvorili. S obzirom da ti ježi ne bodu jako bez ikakvih problema se drže u jednoj ruci dok se otvaraju nožem. Bit ih je raspoloviti po sredini tako da ježev zub gleda prema vama. U donjoj polutki ostaje ikra.
Mogu se jesti sa malo lemuna ili kao kavijar sa tostom i malo masla. Nama su najdraži na pasti. Obično činimo inbjanko pastu sa ježima ali ovaj put smo isprobali novu rićetu sa dodatko pomadora i pinja. Bila je odlična.
A i pinje smo pronašli u obližnjoj šumi.
Kaloamota je zbilja preljepa a moglo bi se još puno toga učiniti da postane još ljepša. Malo čeljadi zna da su za vrijeme dubrovačke Republike Kalamotezi bili čuveni po vađenju koralja. Najviše su ih vadili oko Kalamote, sv. Andrije, Lastova, Šipana, Lopuda čak i Visa i Palagruže. Danas na Kalamoti nemate nigdje niti jedan dućan barem sa razglednicom na kojoj je koralj ili suvenir. Na otoku je mala butiga od prehrane u kojoj radi svima poznata Mare. To je žena koja je do podne ljuta na sebe a popodne na cijeli svijet. Uvijek beštima i galami. Jednom prilikom dok je činila sendviće talijanima stalno je psovala : Vraga vi crnog pojeli, dabogda vam prisjelo kud vas vrag na me namjeri itd, itd...Nitko se ne ljuti na njeno brontulanje jer svi znaju da je naprosto takva i čak je to simpatično uvijek se u mjestu ima što prepričavati.
Osim Mare i ostalih dragih ljudi otok krase i stoljetna stabla poput ovog eukaliptusa koji se izvio visko u nebo.
U blizini je i velika pješčana plaža. Moram priznati da se na njoj nikada ne kupam. Volim jedino u večernjim satima propješačiti cijeli plićak bosih noga bućkajući svoje prste u moru. Drago mi je kupanje sa mula ili stijena. Pijesak obično vole stranci, mene živcira jer ga se poslje nikako ne mogu riješiti. Pun kupaći, šugamani, sve stvari koje sam ponjela. Užas...
Rastužilo me što sam ovaj put doznala kako će se mnoge stare kuće prodati, već ih obilaze stranci. Razumijem ljude koji su primorani to učiniti ali boli spoznaja da će tu doći neki stranac koji će izbaciti iz kuće sve one drage kvadre, stari ribarski alat, sliku davno umrle none, srušit će staru među kako bi proširio taracu na koju će kao i u kuću donjeti namještaj iz Ikeje da mu sve lijepo bude moderno. Ja vam jako volim stare stvari i boli me kad pomislim kako svjesno dozvoljavamo uništavanje naše kulture i starog načina života.
Ovo je novo sagrađena vikendica bivše ministrice Ljilje Vokić.
Sve te lijepe trenutke na Kalamoti valjalo je napustiti i vratiti se u Grad. A onda....užurbani tempo, 300 s mjesta. Stigla nam je rodbina iz australije znate to je ona "draga" rodbina koja je napustila našu zemlju prije 15-tak godina i nikada nisu zavali na telefon a sad ih valja dočekati sa smiješkom i ljubaznim riječima. Ja ne mogu glumatati i to glumljenje sam prepustila svom mužu. Totalno mi je bezveze družuiti se sa ljudima koji me ponovno nikada više neće zazvati ni pitati za mene i moju djecu i sa kojima jednostavno nemam o čemu razgovarati. Prijatelji iz švicarske koji su trenutno tu na odmoru su mi bliskiji nego ta nazovi rodbina.
Za kraj evo još lijepih slika sa Kalamote koju bez imalo problema mogu nazvati otok bungevilije jer raste ispred svake kuće i krasi taj ionako lijepi kraj.
Pogled na Lapad u daljini, brdo Petku i Babin kuk.
P.S TREBAM POMOĆ:
kako skratiti stranicu da mi ostanu samo zadnja dva tri posta???
Post je objavljen 12.07.2005. u 18:09 sati.