umorna sam od svega.
.. od bezvoljnosti i sivila u koje sam upala i nikako da se izvučem, već godinu dana lagano tonem kroz živi pijesak
.. od totalne nemogućnosti da me išta zainteresira
.. od činjenice da gubim koncentraciju nakon tri minute, ni seriju ne mogu do kraja ogledati bez da zilijun puta odem na
WC, po sok, pišem poruku, zovem na telefon...
.. od ravnodušnosti
.. od brige za krive stvari i prevelikog razmišljanja
.. od ljudi koji non-stop se nešto žale
.. od tzv. "prijatelja" koji su u totalnoj kiti marinovoj, svi neki ko fol zabrinuti i puni svjetskih problema- "hm da li odem na
more ili na mars.. mm mislim da ću oboje.. ali što prvo.. a da se prepolovim i odem istovremeno?!" HALO!!!
.. od kolega koji su pobrali pamet svijeta
.. od ljudi koji previše očekuju od mene- koliko god teško bilo to prihvatiti i ja smo od krvi i mesa
.. od onih koji ne znaju odzdraviti na ulici
.. od bivšeg koji me ne može u oči pogledati
.. od prevelike realnosti
.. od manjka optimizma
.. od mog zajebanog tvrdoglavog karaktera
.. od mirnog stajanja i gledanja kako život prolazi dok ja ne poduzimam ništa
.. od nedostatka ljubavi
.. od manjka sexa
.. od zaljubljunosti u krivu osobu koja me ne može ni pogledati
.. od gubitka ushita u stvarima koje su me prije tako lako usrećile
.. od loše utrošenog vremena
.. od brzine prolaska dobro utrošenog vremena
umorna sam od sebe
Post je objavljen 12.07.2005. u 13:40 sati.