Sad bih već mogla napisati cijeli roman o Zagrebu dok kiša pada s cijelim poglavljem o cipelama koje su kožne ali za suho vrijeme.
Pa ovo je za poludjeti!
Prvo sam jutros totalno zbunjena stajala na tramvajskoj stanici jer više nisam znala u koji bih tram ušla, neki čudni brojevi prolaze u nekim čudnim smjerovima...na ZET-ovoj web stranici naravno nema ništa o tome, pa si ti misli.
O kišurini ne ću više ni pisati sve je već rečeno samim izrazom kišurina, samo mogu reći da me već lovi paranoja - sjetila sam se one Azrine "Kad Miki kaže da se boji..." samo što on ima fobiju od potresa jer živi visoko a ja fobiju od poplave jer živim nisko (prizemlje, al pravo prizemlje, dvije stube i u zgradi si a tu je i moj stan, nema više penjanja) UH!

A sad o cipelama...moram! 
Naravno da sam opsjednuta jer upravo sjedim bosa, tj. u mokrim čarapama, netom iscijeđenim, nogu dignutih na kutiju od kompjutora (valjda me ne će ubit struja!) i pokušavam ih osušiti jer su TOTALNO MOKRE a cijeli dan moram tako biti, već mi se koža na stopalima naborala, kao ono kad ti se ne da izaći iz mora pa se pokupiš... A cipele, tj tenisice kožne (ljudi ne kupujute Puma tenisice!!!). Baš o tome želim nešto. Izludi me kupovanje obuće. Priznajem kao i svaka druga ženka vrste Homo sapiens opsjednuta sam cipelama, ali imam tu (ne)sreću da imam nekakvo čudno stopalo pa ne mogu svašta nositi tako da ne mogu kupiti sve koje bih htjela...Uglavnom najgore od svega je naći cipele ili čizme koje nešto valjaju, poludim kad mi na čizmama piše obuća za suho vrijeme (a to piše, primijetila sam na gotovo svoj obući, valjda i na onim bucama), pa sad ti reklamiraj kad se raspadnu, lijepo je pisalo da su za suho vrijeme, ako ih zloupotrebljavaš (nosiš po mokrom) ništa od garancije...Čizme za suho vrijeme...pa gdje to još ima!?! Ista stvar je i sa proljetno/jesenskim cipelama sve su za suho vrijeme i evo uvjerih se na vlastitoj koži (ne onoj cipelskoj nego stopalskoj) da su uistinu za suho vrijeme. Dok sam stigla do tram stanice zaplivalo sve. Joj majko mila!
Danas bi trebao biti meni vrlo poseban dan (nekakva kao godišnjica), a počeo je ovako šugavo...valjda se ne će tako i nastaviti!!! Izbijelile mi sve sive moždane vijuge od ove vodurine pa bolje da više ništa ne pišem dok opet ne posive!
Post je objavljen 12.07.2005. u 09:43 sati.