Ima jedan paradoks...u slučaju da vam roditelji imaju «loš» brak, sigurno ste se pitali zašto vaš/a majka ili otac to trpe, cijeli svijet je slobodan, i pred njima a i vi ste voljni pomoči. I onda, došlo je vrijeme kad ste se vi zaljubili u osobu koja je vrlo slična vašem ocu ili majci. I trpili ste iako vas za njega/nju nije vezalo ništa. Ni prsten, ni djeca ...apsolutno ništa, a i dalje trpite. A sjetite se što se pričali prije samo nekoliko mjeseci dok ste gledali razgovor ili odnos vaših roditelja. Paradoks je odvratan, a može ga potvrditi jedna naša stara poslovica da djevojka ( mladič) nesvjesno traži nekoga ko je vrlo slićan njegovom roditelju. Šta mislite da je bolje djeci da trpe učestale svađe i prepirke ili da se roditelji razdvoje?!
Da li ste se ikad zamišljali u ulozi roditelja?! Da li ste ikad zamisljali neku situaciju koju ste sami preživjeli, kako bi u njoj vi reagirali da imate svoju djecu?! Sigurno ste sto puta pomislili kad vas roditelji nisu razumjeli da bi vi sigurno drugačije reagirali u toj situaciji....
I zakleli se neznam koliko puta da vi nikad nećete biti tako bezobzirni prema svojoj djeci.... i vjerujem da će doci vrijeme kad kad cemo to moći i vidjeti ... i čudno je kako ljudi mnogo puta pričaju da nešto nebi napravili sve dok to ne probaju na vlastitoj koži...
«ZATO NEMOJTE KOMENTIRATI NEŠTO ŠTO NISTE PROBALI»
Post je objavljen 11.07.2005. u 21:58 sati.