Kasnila joj je četiri dana...Pred njom kutija s njenim prijateljima. Naime lijekove je zvala tako jer znala je da pomažu. Pa su stoga prijatelji.
Razmišljala je. Ako doista jesam trudna, ne bi smjela ništa od toga popiti. Ako doista jesam trudna, pila sam to najmanje prvihj osamnaest dana trudnoće i sva moguća i nemoguća šteta je napravljena....
Ušao je u sobu naglo. Dao joj pusu i rekao:
-Terapija???
Nensi mu htjela ništa reći o svojoj dilemi...Mislim ona još ništa ne zna. A da mu sada kaže da ide po test za trudnoću. Ma nema smisla. Ionako sigurno nije. Pa ona ima trideset i sedam. Zajedno su i žive tek mjesec dana. Jest da su vodili ljubav svakog dana, ali znala je po iskustvima svojih prijateljica da se trudna ne ostaje tako lako. Sjetila se Barbare i njenih deset godina hodošaćenja doktorima i sedam neuspješnjih umjetnih oplodnji. Ma uspjela je na kraju. Hvala Bogu...Domagoj je prekrasan dečko. I već ima tri godinice. Joj moram do nje. Nazvati ću je sutra.
A opet joj je pala na pamet šogorica. Mirjana se uvijek šalila da je bilo dosta da joj dva puta "pogledala" brata i odmah dva sina. Dobro ne baš odmah, ali da nakon devet mjeseci. Istina, Bruno mlađeg su napravili navodno samo jednim brzim "keksom", jer joj brat joj je dan poslije otišao na operaciju slijepog crijeva....
Ništa nije rekla. Uzela je svoje četiri tabletice i otišla u kupaonicu. Bacila ih je u školjku. Prvi puta u životu ona nije popila svoje "prijatelje". Profesor bi se sigurno ljutio. A tek ako i je istina.
....Vratila se u sobu...On ju je gledao s osmijehom na licu....Obzirno je pitao. Umorna...Okrenula se i počela ga ljubiti.
Iako joj je duša bila nemirna, željela ga je i noćas voljeti.
.........
Još prije zore bila je u obližnjoj apoteci. Žena koja je nakon deset minuta zvonjave došla na prozorčić ju je začuđeno gledala. Uzela je test i odjurila doma...
Test je bio pozitivan....U glavi je počelo šumjeti, srce je počelo tutnjati, duša je pjevala...Pjevala je i nedavno na zarukama, ali ova je melodija bila nešto najljepše na svijetu. Najljepše što će ona....doživjeti....
Smirila se brzo...Testovi su nepouzadani. Kad mi radi ginekolog. Popodne...ah danas ću znati sigurno...neću mu ništa reći prije toga...možda ipak nisam...
......
Znao je da je otišla prije pet. Kamo nije pitao...Pravio se da spava...Vidio ju je jučer zamišljenu...Bojao se za nju, ali znao je da se ona sa svojim tegobama nosi godinama i da je svoje probleme navikla rješavati sama. A možda je ipak trebao. Čim je otišla počeo je mahnito hodati po sobi gore dolje...Znao je i da je problem njegovo zanimanje. Ne jednom mu je rekla ti nisi moj liječnik...Što je meni. zašto nisam s njom....
Čuo je otključavanje vrata. Vratila se. Opet se pravio da spava....Čuo je zvukove po kupaonici...Opet se je vratila u krevet....
Pogledao ju je krajičkom oka u mraku i vidio da joj iz oka klizi suza....ali smiješila se i u tili čas ravnomjerno disala....Pitao se da li da joj provjeri puls..pita što je bilo...mislim grozno je...to jest njegova specijalicizacija, a ona ne da blizu. Ne želi dati na uvid nalaze. Zna što pije. Zna stvari općenito, ali zapravo ne zna. Pitao je njenog doktora naravno, ali ni taj stari profesor Matić nije htio ništa reći. Kolega ona nije Vaša pacijentica i moram čuvati pravo na privatnost i tajnost podataka...Kad joj i ako postanete muž ukoliko Nensi dopusti naravno da ću Vam sve reći....
To će on i biti kroz petnaest dana, ali obzirom na njen stav....Mislim između muža i žene ne bi smjelo biti tajni. Pa dobro...Nije tajila da je imala sedam moždanih udara.I tri operacije na mozgu... I neke druge stvari nije zatajila iako mu nije bilo svejedno dok ju je slušao. U nju se zaljubio pred par godina. Sjaj njenog plavog oka u masi ljudi ga je opčinio. A ona je nestala. Vidio ju tek nedavno. Ali ovaj puta ju je čvrsto zgrabio. Nije joj dopustio uzmak....Rastužila ju je njena realnost, ali znao je da je previše voli sve ove godine da bi mogao od nje odustati. I bila je mnogo bolja i ljepša od onoga o čemu je ponekad sanjao....Odlučio je riskirati pa makar bila njegova samo jedan dan, samo jedan sat. A bila je njegova sad već punih trideset dana. Najsretnije doba u njegovom životu. Nikada, nikada u životu nijedna ga osoba nije toliko činila sretnim. Baka ponekad. Ali to nije za usporedbu.
-------------
Probudio se zadnji čas. Začas je popio kavu. Vodili su neku konverzaciju,a on nije imao pojma o čemu pričaju. Izgledala je dobro. Dapače, izvrsno. Taman kad je htio načeti temu o sinoćnjem izbivanju
zazvonio je mobitel. Sestra Danica je progovorila uzbuđenim glasom. Doktore imate hitnu operaciju. Nastradao je na motoru Bojanićev sin. U komi je. Otac zahtijeva najboljeg u Hrvatskoj....Uzdahnuo je. Težak je dan pred njim...
Nensi ga je pogledala i dodala mu ključeve od auta. Izašao je brzo iz stana, njegova u srebrna ptica kako je od milja zvao svoju Alfu se sjajila na jutarnjem suncu. Nije vidio taj bljesak svog ljubimca, ne danas, uskočio je, stisnuo papučicu gasa i odjurio u pravcu Rebra....
Post je objavljen 12.07.2005. u 07:55 sati.