Marketing
Bilo jednom, ne ponovilo se.
Odlučila sam posvetiti jedan post ratnoj temi, makar o takvim temama ne volim razmišljati a kamoli pisati. Ali uvijek mi se čini da kad gledamo u prošlost, pogotovo onu koja se nije dogodila u našem bliskom krugu, gotovo olako shvaćamo žrtve. Čini nam se daleko... možda tako i treba biti, ne se opterećivati prošlošću... a možda je ipak korisnije znati - da se ne ponovi...
Bosanski Srbi su 6.7.1995.opkolili srebreničku enklavu, gdje su deseci tisuća Muslimana bili izbjegli kako bi se spasili od ranijih nasrtaja srpske vojske. Štitilo ih je oko 600 lako naoružanih nizozemskih vojnika. Kad su bosanske snage vidjele da se Srbi približavaju, zahtijevali su od "mirovnih" snaga da im vrate oružje koje su im bili predali, međutim taj je zahtjev odbijen. Nizozemski zapovjednik zvao je čelništvo UN-a u Sarajevo da pošalju zračnu potporu NAKON što su rakete padale blizu srebreničkog izbjegličkog kampa.
9.7.1995. Srbi su nastavili prodor, a izbjeglice su iz južnijih kampova bježali u grad. Napadnute su nizozemske izvidnice, a 30 vojnika je zarobljeno. Jedan je ubijen.
10.7.1995. pukovnik Karremans zove čelništvo UN-a. Prvi zahtjev za slanjem zračnih snaga je odbijen, a na drugi se general Janvier smilovao. Prije nego su avioni stigli, Srbi su se primirili. Oko 4000 izbjeglica su do večeri stigli u grad, u kojem je rasla panika. Pogotovo su velike grupe se stvorile oko nizozemskih položaja.
11.7.1995.Srbi se nisu povukli, a pazi ovo - u 9.00 ujutro pokuvnik Karremans dobiva obavijest da je njegov zahtjev za avione poslan na krivom obrascu. U 10,30 šalju novu zamolbu u Sarajevo generalu Janvieru, al šta se događa? NATO-ovi avioni su baš, gle slučajnosti, bili na putu u Italiju radi tankiranja. Do podneva, oko 20000 žena i djece skupilo se u Potočarima.
u 14,30 sati nizozemski avioni bacili su dvije bombe na srpske položaje u Srebrenici. Jasno, Srbi su odgovorili prijetnjom da će ubiti izbjeglice i Nizozemce, pa su se ovi kao preplašili i prestali bombardirat. Dva sata kasnije u Srebrenicu dolazi Ratko Mladić skupa s teve kamerama i ekipom. Zove generala Karremansa na sastanak i daje ultimatum - Bošnjaci moraju predati svo oružje njima.
12.7.1995. na muslimanski teritorij autobusima se voze žene i djeca, a Srbi počinju odvajati muškarce od 12 do 77 da bi ih "ispitali zbog eventualnih ratnih zločina". Pretpostavlja se da je u sljedećih trideset sati 23 000 žena i djece deportirano. Oko 15 000 muslimanskih vojnika preko noći su pokušali pobjeći iz grada, ali su ih opkolili u planinama.
13.7.1995. počela su prva ubijanja Muslimana, NENAORUŽANIH, u jednom skladištu u Kravici. "Mirotvorci" su predali oko 5000 civila koji su se skrivali u bazi Potočari u zamjenu za svojih 14 vojnika koje su Srbi zarobili. Tek tako, ako ste se ikad pitali koliko vrijedi jedan nizozemski vojnik, odgovor je 375,14 bošnjačkih civila.
16.7.1995.pristigle su prve vijesti o masakrima, a prvi preživjeli su počeli pristizati na muslimanski teritorij. Onda se nešto pregovaralo, pa su Nizozemci napustili Srebrenicu, za sobom ostavljajući oružje, lijekove i hranu. U pet dana otkako su bosanski Srbi opkolili Srebrenicu, ubijeno je oko sedam tisuća ljudi. S brojkama se još nije baš načistu, ali svakako se radi o TISUĆAMA.
Pročitala sam nekoliko izvora, brojke su stvarno različite, tako da ne treba uzimati sasvim točno ovo gore napisano. Međutim, napisala sam ih samo da se okvirno dobije dojam o kakvom je razmjeru zločina ovdje riječ.
Za osobne priče posjetite OVAJ BLOG.
Post je objavljen 11.07.2005. u 21:20 sati.