
U braku već 5 mjeseci, a dokumente još uvijek nisam promijenila. Tlaka mi je , treba se slikat, pa formulari, uplatnice, pa čekanje u redovima i sve si nešto mislim da ću pričekati godišnji kad budem imala vremena cijeli dan se gnjaviti po raznim institucijama. A mijenjam samo prezime tj. nadodajem njegovo. Već kao jesam al'ništa na papiru :-))) , samo na vratima , kasliću i mail adresi , službeno još ništa (osim vjenčanog lista ).
Kad smo se išli prijaviti za vjenčanje , pita mene matičarka koje će mi biti prezime,ja kažem svoje i njegovo.
Matičarka „sa crticom ili bez ?“
Ja automatski „sa crticom“ ni ne znajući da ima opcija bez crtice
On se okrene „a kaj će ti crtica ?“
Ja „pa dobro, bez crtice“
Naravno da je pri tome mislio a kaj će mi X… (moje prezime) al' za to sam se iako ludo zaljubljena izborila čim me zaprosio. Odmah sam ga pitala bi li mu smetalo da zadržim svoje i nadodam njegovo. A kako je bio i on ludo zaljubljen, naravno da mu nije smetalo. Poslije je pokušavao cimati u nekoliko navrata da budem samo Y… (njegovo prezime) al' nije mogao protiv mojih argumenata da ću se pogubiti u masi, jer mu je prezime prerasprostranjeno i da sasvim sigurno postoji barem još jedna osoba sa tim imenom i prezimenom.
I postoji, saznali nedavno od naše vodičke na putu za Fr koja se preziva kao on (a naravno da nisu rođaci) , da se njena šogorica zove kao ja i da ima sina koji se zove kao moj mužić .
Post je objavljen 11.07.2005. u 12:11 sati.