Marketing
Opet pada kiša iliti O rvackoj svakodnevnici
Jutros sam opet pokisnula idući na posao. Do kada, pitam se. Nikad kraja ovoj kiši i vodurini, pa k vragu srpanj je trebali bismo kukati na vrućine i suše, a ne na previše vode. Još će nas napasti alkajida misleć da smo London...
Uglavnom, šugavo započet dan, prvo zaspim na posao, pokisnem do tramvaja, pa nema tramvaja, pa onda dođe i stane nasred ceste i stoji...Što se zbiva nikom nije jasno, sve oke a mi stojimo...Naravno trebao se provesti neki guzonja pa smo mi obični smrtnici morali čekati. Tako ti je to kad nisi guzonja nego obični smrtnik... Kad se guzonja ili guzonjica (da nikoga spolno ne diskriminiram) konačno provezao/la uz rotirke i svekoliku pratnju jakih snaga MUP-a, konačno smo krenuli dalje ali opet puževim korakom...auta dok kiša pada u Zagrebu su elementarna nepogoda, ali o tome sam već pisala. To ti je tako kad kasniš na posao. Nije da će me netko vidjeti ili špotati zbog toga, ali ja jednostavno ne volim kasniti nikad i nigdje a pogotovo ne na posao! Moj šef kaže da sam kao Japanac! Nadam se samo da to ne znači da ću jednog dana počinit harakiri.
Jučer je isto bio zaustavljen promet u gradu ali ne zbog guzonja (hm hm iako bi se malo modificirana ova riječ mogla i ovdje upotrijebiti), a i mene se nije previše ticalo jer je jučer bila nedjelja i nisam morala na posao, a i cijeli dan sam se igrala s Edgarom, ljepotica moja 
...Uglavnom ova priča me nije zainteresirala zbog zaustavljanja prometa jer me se kao što rekoh nije ticalo, već zbog razloga zaustavljanja prometa. Bila je u Zagrebu gej parada (ma što im bilo to gej jer koliko ja znam u hrvatskom jeziku ta riječ ne postoji), pa su tako paradirali Zagrebom gejevi, točnije gejice uz svekoliku pratnju jakih snaga MUP-a (rekoh ja da ima sličnosti s guzonjama). Uglavnom nemam ja ništa protiv paradiranja, još manje protiv gejeva, ali ljudi moji nisam mogla vjerovati vlastitim ušima kad sam čula što se dogodilo...paradirale su pripadnice ženske gej udruge, a muški su odustali jer su valjda smatrali da ta parada nije potrebna...pa su onda gejice predsjedniku muške gej udruge vikale, citiram: "Dorino (ili tako nešto, ispričavam se ako sam fulala ime) pederu!"
Nisam znala bih li se smijala ili bih plakala...(to se meni često događa, lijepa naša je prepuna tragikomičnosti) Ljudi paradiraju kako bi ih drugi prihvatili, kako bi se senzibilizirala javnost za njihove probleme, potrebe i slično, kako bi se ispunili njihovi zahtjevi, kako ih se ne bi stigmatiziralo i nazivalo pogrdnim imenima, a onda izađu na paradu (sami sebe stigmatiziraju - zar je jedna osoba samo ono što je određuje kroz njeno seksualno opredjeljenje!?) i osobama iz vlastitih redova dobacuju pogrdna imena...Kako će ih onda netko shvatiti ozbiljno, stvarno ne razumijem!? Ili sam ja možda glupa pa ne kužim tu neku logiku.
Druga stvar koja je kod mene izazvala istu reakciju kao prethodna bijaše saznanje da nekolicina rvata prosvjeduje kao od majke rođena u Pamploni za prava bikova!?! Tako oni brinu za vrstu el torro espanol, dok recimo u rvackoj kreće sezona godišnjih odmora pa toliki nevini pripadnici vrste pes vulgaris domestikus završava ni kriva ni dužna na ulici jer neki bolesni umovi misle da je životinja u kući igračka i da je možeš baciti kad ti dosadi, srce mi se kida kad ih vidim kako lunjaju ulicama i izbezumljeno traže svoje neodgovorne gospodare, pa ako imaju sreće završe u azilu a ako ne u šinteraju, a gdje su naši borci za prava životinja? Pa u Španjolskoj na odmoru...možda upravo njihov pes lunja ulicama jer nije imao putovnicu pa nije mogao preko grane. Brinu oni za bikove kao to je nehumano i ne znam ni ja kaj, a uredno svi nose cipele od telećeg boxa i dave se u mcdonaldsu misleći valjda da je ta krava u njihovom hamburgeru ubijena na vrlo human i nježan način. Da, nosim i ja cipele od telećeg boxa (ako imam love da ih kupim) i jedem meso, ali barem nisam licemjer, pomažem našim domaćim životinjama kad mogu i koliko mogu, a važnije od toga nastojim pomagati ljudima, borimo se za kojekakva prava a čovjeka (maloga) smo zaboravili, onoga koji nije dobio plaću već 6 mjeseci, koji nema novaca da dođe do Zagreba prosvjedovati ili paradirati, koji je gladan, izgubljen, čija djeca nemaju ni za bilježnice a kamoli za što drugo. Zapitajmo se malo, kad smo zadnji put nešto učinili za bližnje svoje u potrebi...Ako odgovora baš i nema svaka borba za bilo čija prava je licemjerna.
Post je objavljen 11.07.2005. u 09:35 sati.