Kroz šalu s blogericom Idom dođoh danas do optimističkih spoznaja o našim prednostima i boljolj budućnosti. Za početak priče isječak od prije dvadesetak dana kada je Sanader bio u Šangaju (18 milijuna stanovnika). Tamošnji je predsjednik gospodarske komore rekao kako su naša vina odlična, a jeftinija od francuskih i talijanskih i kako bi tamo išla kao alva. No, dodao je, ne možemo mi toliko proizvesti koliko njima treba. Eto ti tržišta. Hoćeš dalmatinska, krčka, istrijanska, slavonska. Hoćeš našu ribu, naše kulene i njihove seke. Hoćeš čokolade, kekse. Gdje su tu žitarice, pa voće i povrće. Pitka voda za arapske zemlje. Gdje su tu komparativne prednosti našeg turizma. Dobre ceste i taj nesretni naftovod, luke, brodogradilišta. Samo pametni trebaju upravljati i otvarati se novim tržištima. Možda sam utopist, ali ne treba gledati samo prema EU, jer ova "banalija" s Kinom ili arapskim zemljama uopće ne zvuči loše.
A sve je počelo spikom o spajanju otoka i Slavonije, onih koji su najzapostavljeniji u Hrvatskoj, a koji bi, zapravo, mogli dobro povući.
Post je objavljen 11.07.2005. u 13:11 sati.