Gotovo je! Napokon sam sjela (na novu stolicu, yeah), stavila laptop na šank, napravila si nesicu i ovo pišem.
Prethodna dva dana naradila sam se kao malo kada u životu! Ruke su mi toliko isprane i «tretirane» raznoraznim kemikalijama da na njima ni najluđa bakterija sa suicidalnim tendencijama ne može opstati, noge (koje sam podigla na drugu stolicu) uopće ne osjećam, pa ako mi otpadnu morati ću ih tražiti po stanu, koji srećom nije velik, a leđa su mi nepoznata zona iz koje sijeva bol u svim smjerovima.
No, da krenem od početka.
U petak sam radila do 11 sati, nakon toga sam otišla kući. U 11,30 došao je majstor (u biti, vlasnik salona gdje sam kuhinju i kupila) i odmah počeo raditi. Sam samcat je sve doteglio na drugi kat. Nije htio da mu ništa pomognem, jedino je pristao da mu skuham kavu. Postavljanje visećih elemenata je išlo kao od šale, no onda je na red došla napa. Ova moja je najnoviji model, nije nikada još takvu postavljao pa mu je uzela poprilično vremena, no najveći problem je bio što je moj ventilacijski otvor promjera 10 cm, a izlaz iz nape 15 cm pa sam morala skočiti u dućan po adapter. Usput sam skočila do DM i pokupovala sva moguća sredstva za čišćenje u obliku vlažnih maramica što je, kako se poslije pokazalo, bio jako pametan potez.
Radio je bez prestanka do 22 sata, bez pauze, jedva sam ga natjerala da pojede pizzu, ipak je to stariji čovjek, ne bi mi bilo baš drago da padne sa ljestava od gladi.
Nakon što je otišao kući, negdje do 3 sata sam čistila grubu prljavštinu sa podova i već montiranih elemenata.
Subota mi je bila radna, pa sam majstoru dala ključ tako da može raditi dok sam na poslu. Kada sam se vratila poslijepodne sa posla, već je bio montiran stol i većina kućanskih uređaja. No, sve je bilo gotovo tek oko 19 sati.
A onda sam nastupila ja. Kako je prilikom montiranja dosta toga morao bušiti i piliti, cijeli je stan, ali doslovce cijeli, bio prekriven tankim slojem prašine. A i svo posuđe, koje sam privremeno stavila u kartonske kutije i smjestila na balkon i u spavaću sobu trebalo je oprati.
Kako u kuhinji nemam još vode (sutra krećem u lov na Franju!), sve sam to oprala u umivaoniku u kupaonici i stavljala cijediti u maštel za namakanje rublja!
Kada sam očistila sav namještaj, oprala i obrisala posuđe, iako sam već bila polumrtva, nisam ni pomišljala otići spavati dok sve ne posložim na svoje mjesto, uključivši slaganje namirnica u ormariće. E, tu sam naišla na prvi problem. Naime, ormarići su vrlo visoki, gotovo do stropa, pa iako ja nisam baš toliko mala (173 cm) bez ljestava nisam mogla ništa staviti na najviše police! Probala sam zamisliti na mom mjestu moju dragu prijateljicu Draganu koja je niska cijelih 155 cm, no to nikako nije išlo. Jest da sam tamo gore smjestila one stvari koje ne trebam baš toliko često (poput sjekača za meso, sokovnika i sličnih stvari), no ipak sam ljestve umjesto u podrum smjestila u ormar, tik uz dasku za peglanje i vješalo za oprano rublje. Srećom, dovoljno su male da tamo stanu.
Kada sam sve to napravila, krstila sam štednjak – zakuhala sam vodu za nesicu, pa nakon što sam malo sjela i pokušala taj novi, promijenjeni ambijent apsorbirati, vrag mi nije dao mira pa sam krenula čačkati po pećnici. Uspjela sam, za početak, namjestiti sat...i opeći prste. Naime, pećnica je, kako piše na reklami i kako sam se uskoro sama uvjerila, vrlo inteligentna i ima šesto čulo – a mene je očito, doživjela kao neprijatelja. Ima nekih stotinjak funkcija i ja još nisam uspjela shvatiti kako u isti mah programirati način pečenja, temperaturu i tajming, jer ima nekoliko stotina «ali»...tipa, možete programirati turbo fan mode, ali ukoliko postavite neadekvatnu temperaturu i vrijeme pečenja, pećnica će se sama prebaciti u static ili MLTF (štogod to značilo) mode...i tako dalje, naširoko i nadugačko. No, plavuša (vrlo plava) kakva već jesam, sam uključila booster mode, čisto da vidim što će se desiti. Nije se ništa desilo, jer je genije u meni zaključio da nešto ne radi, vrata pećnice su bila hladna kao led (e, glupača ja, zaboravila sam da je to safe cool door pećnica, ili kako se već ta opcija zove), pa sam je isključila i malo otvorila vrata, pa gurnula ručicu unutra da osjetim je li se što zagrijala. Da zagrijala! Kako nisam uključila svjetlo, ruku sam gurnula unutra na slijepo ... i zalijepila je na grijač! Pas mater kozu, ovcu, prasicu!!! Kako je to zapeklo! Užas! Uglavnom, brzo sam odjurila u kupaonicu, sjela na WC i brčkala ručicu u bideu, skidajući zvijezde s neba svima i svačemu redom, na čelu sa mnom, glupačom na glupačama, grrrrr...
Kada sam dovoljno ohladila ruku, i shvatila da će opekotina na drugom i trećem prstu ipak biti samo prvog a ne i drugog stupnja, otišla sam spavati...prije nego napravim još kakvu genijalštinu poput ove.
Danas (u nedjelju) sam planirala malo dulje odspavati, pa nakon doručka temeljito očistiti cijeli stan. No, unutarnji sat me već u 10,30 u cijelosti razbudio, pa sam čim sam si napravila kavu, krenula u akciju. Kako je napokon bilo sunčano, imala sam što i vidjeti. Svugdje,čak i na listovima biljaka, pa i na omotima CD-a, na časopisu koji je ležao na stolu, baš svugdje je bilo prašine. Dok sam obisala svu prašinu, pobacala svu kramu koju je trebalo baciti, odnijela baciti smeće nekoliko puta, počistila balkon i usisala cijeli stan, bilo je gotovo 19 sati. U međuvremenu sam oprala dvije perilice rublja. Na kraju sam oprala podove, temeljito očistila kupaonicu, oprala kosu i istuširala se.
Kada je tako sve bilo picnuto, mogla sam i doslovce uzeti kuhinji nevinost : skuhati svoju prvu večericu.
No, kako sam krepana umorna, nisam se odlučila na pravi, komplicirani obrok (to ću kada u funkciji bude i sudoper), pa sam iz zamrzivača izvukla već ispranirana pureća prsa za pohanje i napravila si peperonatu sa bosiljkom i majčinom dušicom sa mog balkona. Nazdravila sam si Tuborgom.
I eto me ovdje. Umorna sam, no zadovoljna sam jer je sve napokon gotovo. Sve je onako kako sam zamislila, ništa nije isfušano ni loše napravljeno ili postavljeno (morati će mi majstor još doći iscentrirati malo vrata od ormarića ispod sudopera, no tek kada Franjo napravi svoj performance). Kada se odmorim, kada mi baš sve (uključujući špinu i perilicu za suđe) bude u funkciji, onda ću poslikati kuhinju i objaviti ovdje slikice i onda više neću kuhinju spominjati ni slovcem, časna riječ!
U međuvremenu, moram temeljito upoznati svoje neprijatelje – pećnicu i perilicu za suđe – njihovi manuali su otprilike debljine «Rata i mira», a dugujem prijateljima i fešticu (čitaj : manjadu) povodom inauguracije nove kuhinje.
A sada, ako uspijem odbauljati do kreveta, zaspati ću čak za 15 sekundi...
Post je objavljen 11.07.2005. u 02:05 sati.