Marketing
Nera je bila čuđenje u svijetu 2
Pogledom Duše obuhvatila je ljepotu putovanja i sakupljala zrno po zrno osobnih promjena,kap po kap radosti Puta,lahor po lahor lakoće kretanja...
Prolazile su godine,prestala ih je brojati.Vrijeme je mjerila u novim jedinicama,vrijeme je mjerila bojom promjene koja se presijavala na licima ljudi koje je voljela.
Usprkos ljepoti usputnih krajolika i tihoj radosti u srcu Nerin vjerni suputnik bila je usamljenost.Izvirivala je u trenutcima prije sna,budila se u Nerinom zagrljaju.Danju je bljesnula između dva susreta.Niti nove boje osmijeha lica koja je voljela nisu je mogle umanjiti.reklo bi se da su Nera i usamljenost bile neraskidivo povezane u cjelovitost Nerinih traganja.Pitala se Nera hoće li usamljenost biti njezin vječni suputnik.Oduvijek,baš oduvijek je znala da postoji negdje netko kome će usamljenost ustupiti mjesto.
A onda je jednom u gužvi velegrada susrela uporno biće u liku svog budućeg supruga i zaspala pokraj Puta niz godina.Na Put su je podsjećali još samo snovi kojih se jutrom sve rijeđe sjećala.Nera je budna spavala zarobljena u snu braka.S osobnom je promjenom povezivala još samo želja da u svom domu gleda nasmiješena lica.Budila se u nevidljivim okovima,osakaćenih krila za let.Nera je prisutna tijelom nestajala svom snu.Nera je spavala u dugom tužnom svakodnevnom snu.Živjela je noćnu moru i čudila se zašto je u zagrljaju supruga,pored nje,bila čvrsto pripijena i usamljenost.Zašto se jutrom i dalje budila u njenom zagrljaju prekrivena težinom ruke čovjeka koji je volio.
Svakim je danom željela pobjeći iz zatvora svakodnevnice,svake je večeri lijegala opet u zagrljaju njegove samoće.Vidjela je vrata za put u slobodu,vidjela je da na njima piše «razvod»,a ipak je,bojeći se ugasiti suprugov osmijeh ostajala svojevoljno utamničena u bračni sputavajući san.Lice čovjeka s osmijehom nije kucalo u Nerinom usamljenom srcu.Da,voljela je čovjeka s osmijehom,ali ne i njegovo srce i to ju je boljelo jednako kao i njega.Izdavala je sebe gledajući njegov osmijeh,a kad je izdaja postala prebolna odlučila je prekinuti san svakodnevnice.Odabrala je šok buđenje,odabrala se probuditi korakom do smrti.I dok su se ljudi opet čudili Neri i njezinom odabiru da iskačući iz jurećeg automobila kaže da životu,da buđenju,ne svakodnevnom ružnom snu,Nera je prolazeći kroz bolove svog do kosti zguljenog tijela mirno noću tonula u san buđenja.Opet joj je čuđenje bilo potvrdom za povratak sebi.Konačno se jutrom budila u zagrljaju suputnice samoće bez teške ruke preko svog tijela,bez nevidljivih okova braka.Na trenutak je zastala tužna zbog višegodišnjeg sna,a onda se odlučila radovati buđenju i nastavku Puta.Tog je jutra ,zagledana u suputnicu samoću,Nera obećala sebi da više nikad neće zaspati.Opet se pitala tko je i kamo to putuje.No,po prvi put se zapitala tko će putovati s njom.
A putovali su mnogi.Od nekih je učila ona,neki su učili od nje.Neki su trajali tek poput kratkotrajnog bljeska,a neki znatno duže.I svi su odlazili na križanjima Puteva ili je možda odlazila Nera.Samo su rijetki nastavljali koračati s Nerom prema slijedećem raskrižju pa onom iza njega...No,baš svi su bili dio ljepote samog putovanja.Nijedno putničko srce,ni u djetetu,ni u ženi,ni u muškarcu,ni u starcu,ni u starici nije uspijevalo zamijeniti suputnicu samoću.Povremeno bi joj se iz sjećanja nasmiješilo srce tihog čovjeka kojemu je to uspijevalo,a onda bi sjećanje postalo uspomena,a uspomena se skrila od Nerinog unutrašnjeg pogleda.
A tada je jedan ponovni susret oživio unutrašnji pogled Nerinog srca i sjećanje je doputovalo u sadašnjost.
Post je objavljen 11.07.2005. u 00:01 sati.