Nairobi je, usprkos svim mogućnostima koje pruža i usprkos svojoj iznimnoj razvijenosti, vrlo opasno mjesto za življenje. Svaka kuća i zgrada su ograđene bodljikavim i/li žicama pod naponom, obavezno su čuvane s jednim ili više čuvara 24 sata na dan, kamerama itd. Krađa automobila je nešto kao "dobro jutro", tako da ogromna većina ljudi brojeve svojih tablica dodatno ispisuje bojom na karoseriji i na retrovizorima. Ljudi se uglavnom voze u zaključanim autima, jer nasilno otvaranje i krađa stvari iz auta dok stoje su dio svakodnevice bez iznimke. Otmice bijelaca u autima na pustim raskršćima po noći isto tako nisu rijetkost. Srećom, stvari kreću na bolje. Od prije godinu dana stigao je novi šef policije i prilično je nemilosrdan s lopovima. Samo za primjer koliko je situacija ozbiljna i koje je razmjere dosegla, prije neki dan policija je vidjela nekoliko ljudi kako se mota usred noći oko pumpi na benzinskoj stanici i bez razmišljanja ih usmrtila vatrenim oružjem. Bez riječi, bez razmišljanja. Dakako, ovo znači da je svako šetanje po gradu sasvim van rasprave. A upravo je to što mi je liječnik preporučio: što više kretanja i aktivnosti. Kakav morbidan uvod u ono što sam htio reći: usred bijela dana ipak postoji mogućnost hodanja u vrlo ograničenom prostori, nekoliko ulica, nekih par stotina metara, najviše kilometar. To je mjesto gdje se nalazi predsjednička State House, ambasade itd. – srećom i moj ured – pa su i policijske ophodnje neprekidne. No, to je vrlo dosadno i puno je auta pa zrak nije baš ugodan. Zato smo danas odlučili posjetiti nešto kao mini ZOO na rubu grada gdje se može šetati i razgledati životinje van kaveza. Tako smo imali priliku vidjeti geparde, leoparda i zebru (siročad), lijene spavajuće lavove, šestogodišnjeg bijelog nosoroga iz neposredne blizine, teškog "samo" 1 tonu – porasti će na 2 tone za desetak godina, pred kraj života. Tamo su bile i albino zebre (svijetlo smeđe i bijele pruge), krokodili i vječno zabavni ludi nojevi. Zanimljivo je da gepardi su sasvim bezopasni u društvu (normalnih) ljudi i da nemaju nikakve pretenzije da napadaju ljude, dok je njihov najbliži rođak, leopard, itekako zainteresiran, hehe... Moram reći da nas je leopard počastio veličanstvenim obilaskom dijela svojeg prebivališta. Nažalost, zaboravio sam kameru ovaj put. Na povratku smo završili na ručku u nadaleko poznatom Narobi Java Houseu, gdje sam opet bio totalno iznenađen kako je mjesto dobro uređeno, što sve nudi, kakav je odnos osoblja prema gostima. Postaje polako previše za mene – iz dana u dan otkrivam sve čari ovoga grada i iz dana u dan mi dolazi sve snažniji i snažniji impuls da se zavežem lancima za ovo mjesto i da ne mrdam odavde idućih par godina. Neumitnost odlaska me izluđuje, bojim se da ću se psihički slomiti vrlo brzo nakon povratka u bush. Sve ima svoje zašto i svoje ne znam :-)) Srećom i potpunom greškom, dio mojih stvari je stigao ovdje iz Ženeve pa se dobro zabavljam opet gledajući epizode MASH-a, u pauzama natjecanja "Nokia Face of Africa". Zamotan u deku i s toplim čajem u ruci, još uvijek je hladno. Cure su slatke, ali ništa posebno za moj ukus, may I say, indeed.
Post je objavljen 10.07.2005. u 23:54 sati.