Marketing
Krik iz groba - Srebrenica 10 godina poslije.
Ne mogu, a da ne osjetim mučninu svaki put kada spomenu Srebrenicu u kontekstu...
Masakr gotovo osam hiljada muškaraca i dječaka, u srcu Evrope, nešto je što nikada ne smijemo zaboraviti ali i ne dozvoliti da se ponovi.
- Jaap de Hoop Scheffer
- Jaap de Hoop Scheffer
Kako jedna sramotno izlizana fraza. Mene bi stid bilo to reći. Svaki put kada na TV-u počnu pričati o hapšenju Karadžića i Mladića prebacim na drugi kanal... Svaki put kada kažu da Srbi moraju preuzeti odgovornost za zločin u Srebrenici, proderem se na TV kao luđak i upitam ih kada će ostatak svijeta preuzeti odgovornost... jer odgovorni su... itekako su odgovorni.
Kako zaboraviti pobjedonosni ulaz Philippea Morillona u Srebrenicu i njegovu poruku preplašenim ljudima da se ne boje... oni su pod zaštitom UN-a.
11. jula 1995. godine nesretni Srebreničani otišli su pred bazu UN-a tražeći obećanu zaštitu. Oni su kao miševi u rupama ostali i gledali početak strašnog zločina na pragu 21. vijeka.
Istog tog 11. jula 2005. sjedili smo u podrumu i igrali table-ko-manje kad je došla vijest. Nevjerica i šok... Sutradan smo dobili struju. Gledali smo kako Mladić u titovskoj maniri gladi djecu po glavi priča sa nekim starcem i govori im da će sve biti uredu, da se ne boje... Znao je kako se to radi... učio je od UN-a.
Međutim ne treba kriviti samo Mladića, Karadžića... Zar su svi zaboravili malog odurnog Japanca Yasushia Akashia? Kako ono... specijalni predstavnik UN-a za bivšu Jugoslaviju. Usrao je zračnu podršku taj dan, dopustio da se ona gnjda Mladić posere na instituciju UN-a. Dao je koljačima nož u ruke.
Narednih dana pratili smo vijesti u nevjerici... gledali uplakane žene i nadali se da će se sve sretno završiti. Nada zadnja umire...
I umrla je sa 8000 nedužnih ljudi.
Sutra će biti pokopano još 613 posmrtnih ostataka... Na dan svoje smrti imali od 14 do 96 godina.
Kako oprostiti? Kako zaboraviti? Kako shvatiti da neko može ubiti nenaoružanog nevinog čovjeka? Kako zadržati vjeru u ljude, kako imati vjeru u boga?
Vrijeme je da porodice ovih nedužnih ljudi dobiju pravdu. Grozna je sama činjenica da je njihova smrt bila uzaludna, a još je gore to što su odgovorni na slobodi. Grozno je što ih svi lažu, grozno je što za njih niko ne brine... Sramota nek ih bude.
Srebrenica 11. juli 1995 – 11. juli 2005.
Da se ne zaboravi i ne ponovi.
Post je objavljen 10.07.2005. u 22:46 sati.