Pregled posta

5 Days Counting

Evo, pozdrav od mene, dugo opet ne pisah, ali niti nemah ništa pametno. Osim što ispadam idiot slanjem poruka na krive brojeve, no to ostavimo sa strane. Lagano se pripremam za DOF, sutra idem kupiti kartu, idem za sada sigurno vlakom, i to za sada znano sa Renatom i Danchy. Kao što sam rekao idem tamo provesti kao nikad u životu sa jednim jedinim ciljem : Vratiti se kući živ, i to ne strahujem od fizičkih ozljeda, nemam zašto, nego su tamo P.O. Box i Against Me, pa da li će moje emocionalno srce to izdržati :)))))

No do DOFa još ima 5 dana pa eto moram se malo odvojiti od toga. ČEkam još usmeni iz matematike 2, pa sam slobodan, naravno prvo će ići starci sa : DAO SI SMAO JEDAN ISPIT, bla bla bla...Zato, neka poslije DOFa bude ispit. Da odem miran...E da, trebam 2500 kn za činele, ako je netko raspoložen da mi kupi ja ću mu se zahvaliti za desetak godina uživo kada budem primao Grammya. I onda će dobiti puno više, a i moći će se hvaliti da je pomogao bubnjarskoj zvijezdi u krizi karijere.

Zadnje informacije koje sam ćuo su da će na Panonianu ove gdine svirati Ignite. No ni to još nije sigurno, ali sigurno je da će biti neko veliko ime. Bit će dobro. Tj bit će predobro, a dolaze i Tamara i Houpi. U gradu mi je monotono, a i neču biti pijan konstantno kao u Zatonu, ustvari tko zna, ali u svakom slučaju ću ih tada upoznati. Osim ako one budu bježale od mene onda neću moći. Znam, nije lako, boje se da se ne zaljube ( BLJUČ! PROSER! ). A koga ću od blogera vidjeti na DOFu? Pa u svakom slučaju od onih koje već poznat Dachu i Petra, a nadam se i upoznavanju Dijane, Tapije, Katarine i valjda bude još netko uletio. U svakom slučaju steći ću kao i svake godine novih drugova.

I eto tako lagano, uz nade o upoznavanju dođosmo i do kraja ovog posta. Odlučio sam da od sada ovako pišem postove sa ubacivanjem viceva, nadam se da će te time biti zadovoljniji. E da, nisam napomenuo da nisam pun q bio vani, da bi već bio red. No, eto zadesi se da subotom imamo probe, pa onda ili ostanem tamo ili odem kući, pa mi se više neda van onda i tako...No uopće mi ne nedostaje. Pa bemti, ja ću 22 godine u devetom mjesecu, na selima moji vršnjaci imaju već žene i djecu. A lol, ne mogu se zamisliti kao oženjenog, ne kažem da bih bio loš muž i otac, mislim da bih bio ok, ali bemti, ja sam još uvijek mlad. Srećom, živim u gradu, nisam ni jednoj greškom smjestio, tako da... Hvala lijepo.

E da, na kraju slika mene i Cold Girl. Samo se nemojte previše pozaljubljivati i svi pohrliti na njen blog :)))


Post je objavljen 10.07.2005. u 22:27 sati.