jučer, točno u podne, nakon napornog prijepodneva u polju, sav zasran gnojem i znojem, potpuno umoran i utučen od neplaćenog posla vraćao sam se kući, gdje me je čekala baba sa zdjelicom badema i đemom od jagoda ( u koji sam naravno umakao bademe, to je ujedno i jedino što sam umočio u svom životu).
lagano sam šetao.... u očima mi je bila samo baba i bademi....
prolazi pored mene stari Mirđo na traktoru i veli:
"di si mali, kako je? šta ima?"
"pa čuj... može i bolje jeb'ga. pust' me sad, crknut sam"
Mirđa zatim: "ma ajde mali, diži glavu, uvat' neku pičku, izjebi i sve će odma bit bolje"
ja samo odahnem rukom uz ironično: "oće oće...."
mislio sam da mi nikada više neće biti lijepo u životu, da nikada neđu biti sretan kao neko gradsko djete, da nikada neću imat curu.... šetao sam se s tim depresivnim mislima još jedno pola sata... kad odjedom začuh... "PRRRRRRRRRRRRRRRRRRRR SPLJAČ!!"
"koji je ovo kurac?"
najednom... ugledah snašu Lolu, i prije sam je viđao, ali nikada mi nije bila tako lijepa kao danas...
na tlu je ležao njezin zarđali pony bicikl... podigla je podsuknje i srala je u vrbiku možda svega 2 metra od staze.
kad sam skinio pogled sa njezinog polu zasranog, dlakavog šupčića, i uputio ga prema rumenom licu. a lice je bilo neprirodno rumeno (valjda od naprezanja), obrazi su se presijavali ko prezrele rajčice, žile iskočile na sljepoočnicama.
nije joj bilo lako... mora da je jela tešku, neprobavljivu hranu. imala je izraz lica kao da je iz sebe istiskivala kamenog monstruma. ali nije me to smetalo... ipak joj se golo dupe presijavalo na suncu.. a to je ipak prvi puta da i ja vidim golo dupe. prva cura kojoj sam ja vidio dupe... TO JE TA! da je malo višlje digla podsuknju gotovo sam siguran da bi vidio i picić.
naravno, budući da je moja sramežljivost prevladala, nisam joj odmah prišao... iako se mora priznat da je to prilika koja se ne propušta. mislim da je sitoacija za upoznavalje zasita bila idealna.
no neka... nema veze... samo polako...
nastavio sam dalje.... sam... i razmišljao o Loli...
"odkud li joj samo hrabrosti da to učini usred bijela dana... žena je iznimno hrabra.... čak nije imala ni papira... siguran sam da nije neka uštogljena damica... takvu trebam!"
stigao sam kući... čak mi nije bilo ni do badema... baba me tužno gledala misleći da sam bolestan... a ja sam samo jedan zaljubljeni mladić.
predvečer sam udario pola litre rakije, i totalno izbezumljen krenio na to mjesto da je sretnem ponovno, sada, kada sam hrabriji nego ikada.
stigao sam... naravno... nje više nije bilo.... ona je svoje obavila i otišla dalje... ostalo je samo govno...
za divno čudo, govno je bilo izuzetno mekano... na rubnim djelovima malo rahlo zbog sušenja na suncu...ali zašto je onda toliko tiskala??? hmmm... čak nije ni smrdilo. uopće.
to je njezin obrok... bivši... i moram tako na to gledat... golim rukama sam ga pokupio i bacio u kanticu.
bilo mi je žao što ga bacam, ipak je to dio nje.
nije bitno zašto je tiskala, nije bitno zašto ga nije pokupila za sobom... ona je to tako htijela.
shvatio sam da mi više ništa nije bitno... ZALJUBIO SAM SE!
više je nikada nisam vidio... mada je prošlo tek 24 sata, meni ovo izgleda kao vječnost... hoću li je ikada više vidjeti.
Post je objavljen 10.07.2005. u 21:33 sati.