Hm, tko to ne voli? Pa to je idiličan doživljaj, osim ako vas u tom ne šćepa neman iz prošlog posta. No, kao što sam rekao, to je lijepo, jednako je na 2m, 5m, ili 10m dubine, kako je tko u mogućnosti jer nisu svi nadareni za zadržavanje daha. I turisti i mi domaći, svi to volimo jer je poseban doživljaj kada ti zaroniš i gledaš sve te ribice, koralje (kamenje) i sve ostalo što obitava u moru ili na njegovom dnu. A djeca vole ronjenje na dah jer im to omogućuje zabavu te se natječu u ronjenju u dalj, tko će dublje i te gluposti. A vole ga i stariji jer je to *odmor za tijelo i duh. Uz sve to postoje i oni koji se bave isključivo profesionalno (Kristijan Curavić) te oni svojim ronjenjem zapanjuju mnoge (barem mene!) što se tiće zadržavanja daha, jer da on/ona tih 5 min izdrži pod vodom mislim treba jaaaaako puno vježbe.
No ne smijemo zaboraviti da postoje i fejkeri koji se posebno foliraju da mogu ronit ko zna kolko i na ko zna koju dubinu, ali ne smijemo zaboraviti da su te osobe ili pod velikim stresom ili jednostavno glupe jer misle da ćemo mi razumni ljudi u to povjerovati. Naprimjer jedan moj frend si umišlja da može zaronit 30m na dah, a on ima 15g. U tih 15 godina se ne bi mogo dovoljno istrenirat, jer i Kiki C. je vježbao od malih nogu da ima to što ima sada, pluća ko morski pas :P, šalim se, delfin. Ali on je u to toliko uvjeren da nije bitno šta drugi misle, iako kad ga vide odmah znaju da je malo na stranu, jer kud bi on sa svojih 100kg, lažem 98kg mogao zaroniti na 30m, mislim mogao bi ali ne bi izronio.
No sve u svemu, važno je da mi volimo ronjenje i ilegalno vadimo ribe u Limskom kanalu dinamitom.
*napomena autora: više duh nego tijelo
Post je objavljen 10.07.2005. u 20:42 sati.