Viška bitka 20. srpnja 1866. godine
Početkom trećeg rata za ujedinjenje Italije, talijanska flota poduzela je manevar za osvajanje otoka Visa. Talijansku flotu činilo je 11 oklopnjača, 7 drvenih fregata, 7 korveta i topovnjača, 5 izvidničkih bojnih brodova (avizo) i 3 prijevozna (transportna) broda, a zapovijeda joj talijanski admiral Carlo Persano. Taj plovni sastav isplovio je iz Ankone 16. srpnja i kod otoka Visa pojavio se 18. srpnja ujutro. Admiral Persano zapovjedio je sastavu topovnjača da u području otoka Hvara presjeku podvodni telegrafski kabel Vis-Hvar-Split, prema sjeverozapadu uputio je dva izvidnička broda na 20 milja od glavnine plovnog sastava. Namjera mu je bila da s odredom oklopnjača bombardira Komižu i višku luku, a s drvenim fregatama područje Rukavca, te da se tako stvore povoljni uvjeti za provedbu desanta na otok Vis. Napad je započeo u 1030 i nimalo nije bio sinkroniziran niti energičan, pa su se brodovi koji su bombardirali Komižu i Rukavac, a nakon početnih neuspjeha, jednostavno priključili brodovima koji su bombardirali višku luku s nešto više uspjeha. Napad na višku luku obnovljen je i 19. srpnja s cijelom flotom, a priključile su se i topovnjača Affondatore i 3 prijevozna broda koji su prevozila oko 2200 vojnika namijenjenih za iskrcavanje na otok Vis, ali ni ovaj put nisu se stvorili potrebiti uvjeti za provedbu desanta. Austrijski admiral Tegethof, na temelju dobivenih podataka i izvješća zaključio je da se kod Visa ne radi samo o diverziji, pa je zapovjedio svom plovnom sastavu da otplovi iz Pule 19. srpnja u 1330 prema Visu. Austrijska flota brojila je 7 oklopnjača, jedan drveni bojni linijski brod, 5 drvenih fregata, jednu korvetu, 7 topovnjača i 4 manja ratna broda. Austrijska flota plovila je u divizijskoj koloni klinova (prvi klin oklopnjače, drugi klin drvene fregate, treći klin topovnjače). Talijanski izvidnički brod Esploratore otkrio je austrijske bojne brodove i oko 0750 izvijestio o njihovom dolasku. Admiral Persano prekida napad na višku luku i sa svojim plovnim sastavom kreće u susret protivniku s namjerom da mu presječe smjer. U 1000 20. srpnja admiral Tegethof zapovjedio je napad na protivničke brodove. Talijanska flota plovila je u složaju kolone u smjeru sjeveroistoka, a iznenadni i nenajavljeni prelazak admirala Persana s zastavnog broda Re d Italia na brod Affondatore zbunio je zapovjednike talijanskih brodova, pa oni sada više ne znaju koji je zapovjedni brod kojeg trebaju slijediti u bitki, a došlo je i do narušavanja bojnog reda i složaja u talijanskoj floti. U 1050 austrijske oklopnjače svom su silinom 'kljunovog udara' (eng. ram to ram, fr. Eperonner, tal. Investire col sperone, njem. Rammen – taktički je postupak broda u bitki u kojem se želi svom silinom udariti u bok protivničkog broda tijekom čega bi mu se nanijela velika šteta ili moguće potapanje. Kljunov udar pojavio se vrlo rano još u doba brodova na vesla, a nakon abordaža, prvi su ga rabili stari Grci sa svojim veličanstvenim trijerama koje su za to imale posebno ojačan kljun. Ako kljunov udar ne bi polučio rezultat i uspjeh obvezatno bi se prešlo na abordaž brodova. U novijoj povijesti pomorskih bitaka kljunov udar napravio je poljski razarač pod britanskom zastavom Glowworm, u trenutku kada je pretrpio teške pogotke zadobivene od njemačke teške krstarice Hipper, pa je prije nego što je potonuo nanio teška oštećenja krstarici 8. travnja 1940. godine.) Tim prodorom austrijskih oklopnjača kroz složaj talijanskih brodova, Tegethof je postigao povoljan odnos i nadmoć oklopnjača na ključnom mjestu (7 : 6), a tu su se priključili i austrijski drveni brodovi, dok su talijanske drvene fregate neshvatljivo ostale van bitke. Sada nastaje totalna gužva, a gusti crni dima podiže se s bojišta, pa to sve ide u prilog austrijskim brodovima koji su slabije naoružani. Dolazi do mnogih pokušaja kljunovih udara na obije strane, topnici na brodovima ne vide ama baš ništa, ali se paljba otvara na slijepo i na vrlo malim udaljenostima. Austrijski zastavni brod Ferdinand Max u 1130 kljunovim udarom potopio je talijansku oklopnjaču Re d Italija kojoj je u međuvremenu otkazalo kormilo. Oko 1215 bitka je jenjavala, austrijski brodovi okupili su se u tri kolone ispred viške luke, a talijanski u dvije kolone zapadno od njih. No, bitka topnika na brodovima trajala je sve do 1400, a pola sata kasnije poradi ranijih oštećenja i pretrpljenih pogodaka eksplodirala je talijanska oklopnjača Palestro. Talijani su u suton obeshrabreni napustili bojište na kojem su izgubili dvije oklopnjače i 643 mornara. Na drugoj strani Austrijanci su izgubili 63 mornara. Viška bitka predstavlja prvu borbu oklopljenih brodova, pa iako nije direktno utjecala na ishod rata, talijanska javnost Višku je bitku doživjela vrlo tragično. Admiral Persano izgubio je čin i udaljen iz ratne mornarice, a na austrijskim brodovima od 7871 mornara čak ih je bilo oko 5000 iz Hrvatske koja se u to doba nalazila u sastavu A-U monarhije.
Post je objavljen 10.07.2005. u 20:31 sati.