...moja prva ljubav.
Osmi razred. Ne, oprosti, kraj sedmog. Naslonjen na ogradu, ona plava kosica do ramena, paf. Svijet mi je stao na sekundu, dvije, tri... mislim da sam zastopala red na vratima, izgurali su me van. Te okice, taj pogled.. mda, mladji brat Brad Pitta, huljo umisljena, a znao si to. Kaze ona "neka mala plave duge kose"... tuko, nista ne razumijes, to je bio The One. Neo. Da nisi slucajno dirala tu kemijsku, s njom se on potpisao na skale... ostavit ces svoje prljave otiske prstiju preko toga! Tko zna bi bi bilo tako slatko da nismo oboje bili tako smotani. I ono kuliranje, i one zbunjoze... pa opet treci srednje. Nikako te izbacit. Ajmo se ljubit. Ajmo. Glupaco, on ima curu. Jel? A nije mi to rekao. Di ti je cura, pitam. Na Bracu, kaze smotano. Bas me briga. Svejedno se ljubimo. Sjetila sam se jucer, lazem, sjetila sam se P. I satora, i bazena i teniskog igralista i Here od Pavementa, one gitare, one... i pisma, da, pisma. Pa sam se sjetila i tebe. Uvijek ta glupa pisma. Pojeo ih je e-mail. Pojelo ih je vrijeme. I pisma i olovku i dnevnik i tvoju gumicu za kosu. I kosu. I onaj ruksak. I natpis pred skolom je odavno izblijedio. Potpisuju se neka druga djeca. Zdravo, prva ljubavi.
Sretan ti rodjendan.
Post je objavljen 10.07.2005. u 15:04 sati.