Jučer sam gledala Top Gear na BBc-u (za neupućene, to je izvrsna emisija u kojoj dva totalna luđaka(u dobrom smislu riječi) testiraju automobile svih vrsta i kalibara. Kasnije ih ocnjenjuj...eventualno popljuju itd.) i tip je rekao jednu super rečenicu...nešto u stilu:
Honda Jazz je kao U2. Znaš da ih trebaš mrziti i onda oni izdaju novi album i desi se onaj...damn...opet su to učinili trenutak.
Koliko mi se puta u životu to desilo....da nešto prema čemu imam teške predrasude zapravo ispadne totalno super stvar, osobe za koje misliš da su užasno naporne ispadnu fantastično zabaven (i obrnuto).
Volim te preokrete u životu. Kao kad napraviš nešto totalno kontradiktorno svemu u šta vjeruješ i to ispadne najbolja stvar koja ti se desila.
Jučer smo bili na Kosi...ok , moram priznat...razočarana sam...premda nikako ne vokalnim i plesnim sposobnostima glumaca, nego intelektualnim sposobnostima režisera i koreografa. U svakom slučaju, možda sam i očekivala previše s obzirom da sam gledala originalnu izvedbu ali svejedno - mješavina engleskog i hrvatskog s ogromnom dozom prekenjavanja (koje nema ni u filmu niti u izvornom mjuziklu) je totalni failure. No otpjevali su nekoliko rariteta tipa: How I love my hippie life i High school Heaven pa ajde...Ocjena: sjedi 2.
Još samo 5 dana i idem na more. Jedva čekam...dva tjedna uživanja u moru, zraku...Njemu....mmmm...
Pretjerano puno posla a premalo vremena...toliko obveza 'moranja', 'htijenja'...bljaaaaaak...hoću onu vrućinu a ne da moram nosit veste i smrzavat se. Hoću ono sunce koje prži Šibenske kamene ploče, znoj i polijevanje hladnom Janom. Hoću breskve i lubenice i grožđe koje se cijedi niz bradu ali moraš jest jer je to ionako jedina hrana koju jedeš na moru...hoću sunce, sunce, sunce......
Uglavnom, ako uspijem popraviti digitalac...možda i uslikam koju...a ako ne...well nevermind...
Post je objavljen 10.07.2005. u 10:53 sati.