Malo smo popričali. Zapravo ja sam pričao, a On je slušao. I kad sam završio, u strahu sam podigao glavu (očekivajući prijekor - blesavi ja:-), ali normalno opet me iznenadio. Vidio sam samo nasmiješeno lice i raširene ruke. Pa kao da to do sada nisam mogao shvatiti i naučiti. Do sada mi je samo to davao, zar sam očekivao nešto drugo?!
Evo sretan sam jer me zagrlio i samo je šutio.
Hvala. Hvala.
P.S. Hvala mu jer mi je slao svoje anđele u obliku prijatelja, poznanika koji su mi davali podršku. Svakodnevne poruke, pozivi i blagoslovi jednostavno nisu mogli ostati bez ploda.
Hvala vam svima.