Za trenutak svjetlost joj je suzila oči.Morala ih je zatvoriti.
Kada ih je nedugo zatim instinktivno otvorila ugledala je čudesan prizor na obronku ispred sebe.
Vuk potpuno bijeloga krzna jurišao je prema mjestu od kuda su se začuli oni zastrašujući glasovi.
Bijeli je vuk razbijao tamu svakim svojim pokretom.
Unatoč prirodnome nedostatku svijetla,te noći u šumi,vrlo se lako raspoznavalo njegovo kretanje,kao da je on sam bio izvor te čudne svjetlosti.
Nečiji krici uništavali su šumsku tišinu.A tada su potpuno iznenada prestali.
Biserno bijeli vuk joj se približavao.Gledao ju je sa nekom čudnom odlučnošču u pogledu.Zabrinutome pogledu.
Duboke oči sastojale su mu se od čudnih zjenica.Bile su nekakve tamno plave boje,a ne uobičajeno crne,okružene plavakastim očima koje su bez treptaja gledale u nju.
Nesvjesno,pomaknula je usne,izgovorivši bezglasno hvala,na što je vuk nagnuo glavu,naklonio se,ili se tako barem činilo,jer u mraku oči su uvijek velike,često gledaju ono što moraju.
Nije stigla ni trepnuti,a opet je bila sama,posve sama djevojka u nekoj staroj šumi.
Prestala je krvariti,ali glava ju je još više zaboljela.
Kratka majca na njezinom se umornome tijelu več osušila od znoja,dok je cipelice izgubila negdje u paničnome bijegu iza kolibe.
"što se to događa,tko su ta bića,gdje se nalazim" počela je razmišljati.
A dok je povezivala događaje strah joj je ponovno počeo rasti.
Tražila je i najmanji znak optimizma,ali nije ga pronašla koliko god se trudila.Krenula je dalje,negdje prema sjeveru,barem je tako zaključila po osječaju,po ničem drugom.
Kretala se tako polako,zastajkivajući tu i tamo da predahne,nekoliko sati.
Jednoličnost šume prekinulo je ogromno stablo na kojeg je naišla.
Nije prepoznala vrstu.
Krasili su ga crveni cvjetovi plavih pupoljka,dok je lišče bilo čudno tamno zelene boje,oblika poput slova j okrenutog naopako.
Hladnoća je još malo zaoštrila i ona se odlučila odmoriti u podnožju velikog stabla.
Zatvorila je oči i ugledala bijeloga vuka kako juriša,a onda i svoju malenu kuću na čijoj je klupici u dvorištu netko sjedio.
Pomaknula se bliže i ugledala njega.
Osmijeh joj se razvukao licem,te ona krene prema njemu.
U dubini šume okružena tišinom i hladnom noći,ubrzo je zaspala,
mirno i tiho.
.......................
Ovo je zadnji dio za blog (produljena verzija je predugačka).
Hvala puno za komentare(inače ja sam tip :o) ,a knjigu več dosta imam u planu,čak sam i započeo ju pisati)....uživajte
Pozdrav
Post je objavljen 09.07.2005. u 21:34 sati.