Navarinska pomorska bitka
Navarinska pomorska bitka vođena je 20. listopada 1827. godine u zaljevu Navarino (Pilos) na jugozapadnoj obali Peloponeza, a zapodjenule su je združene eskadre britansko-francusko-ruske protiv tursko-egipatske tijekom grčkog rata za oslobođenje koji je trajao od 1821. do 1829. godine. Združenom britansko-francusko-ruskom eskadrom zapovijedao je britanski admiral Edward Codrington, a tursko-egipatskom Ibrahim-paša. Početkom listopada admiral Codrington uputio se s 4 linijska bojna broda, 3 fregate i 5 manjih ratnih brodova u Jonsko more gdje su ga čekali francuski ratni brodovi (4 linijska bojna broda, 2 fregate i 2 manja ratna broda) pod zapovjedništvom francuskog admirala Henri-Daniel Rignya i ruski ratni brodovi ( 4 linijska bojna broda i 4 fregate) pod zapovjedništvom ruskog admirala Lozin Petrović Geidena. Združenoj britansko-francusko-ruskoj eskadri pridružila su se još 3 grčka ratna broda (fregate) i jedan manji ratni brod. Združena tursko-egipatska eskadra imala je 3 linijska bojna broda 16 fregata, 54 manja ratna broda, 6 brandera i oko 40-tak naoružanih brodova, od toga je bilo egipaskih 4 fregate i 9 manjih ratnih brodova. Odnos topništva bio je na tursko-egipatskoj strani 2250 : 1275, ali britansko-francusko-ruska eskadra ima više linijskih bojnih brodova i bolje uvježbane topnike, dok tursko-egipatske posade na brodovima čine, doslovno, 'navrat-nanos' skupljene nedisciplinirane 'rulje' koje su vrlo loše izvježbane u uporabi topova. Združena britansko-francusko-ruska eskadra krenula je oko1200 20. listopada po laganom jugozapadnom vjetru u smjeru Navarina. Združena tursko-egipatska eskadra čekala je usidrena u zaljevu posložena u polukružni složaj s osloncima na obalske utvrde. Složaj tursko-egipatskog brodovlja bio je dakle polukružan u tri crte i to u prvoj crti najjače brodovlje, u drugoj nešto slabije i u trećoj crti najslabije ratno brodovlje. Britanski admiral Codrington znao je da će ako uplovi u zaljev svoje brodove izložiti koncentričnoj paljbi turskih obalskih utvrda i brodova, ali je i dobro poznavao stanje stege i uvježbanosti posada na tursko-egipatskim brodovima. Ipak se admiral Codrington odlučio i hrabro je sa svojim zapovjednim brodom Asia prvi uplovio u zaljev, mirno potražio turski zapovjedni brod i usidrio se točno nasuprot njemu, pratili su ga britanski bojni brodovi, za njima su u zaljev uplovili i francuski bojni brodovi, a ruski su brodovi imali manjih problema jer je u trenutku kada su oni trebali uploviti u luku vjetar iznenada prestao. No, ipak malo pomalo i ruski su ratni brodovi zauzeli svoja bojna mjesta. Odjednom turski brander otvorio je paljbu na britanski čamac koji je bio upućen s britanske fregate Dartmouth. Time su popustili ionako napeti živci svima i bitka je započela uz strahovitu paljbu topništva. Bitka je trajala punih četiri sata, a britanski, francuski i ruski topnici gađali su nepogrešivo, pa su tursko-egipatski brodovi ubrzo pretrpjeli poraz, a tijekom bitke izgubili su i 1 linijski bojni brod, 12 fregata i oko 50-tak manjih bojnih brodova. Poginulo je oko 4000 tursko-egipatskih mornara. Združena britansko-francusko-ruska eskadra nije izgubila niti jedan brod, a poginulo je 80 britanskih, 50 ruskih i 40 francuskih mornara, te je oko 500 mornara na sve tri strane ranjeno. Pobjedom združene britansko-francusko-ruske eskadre grčki ustanici u nastavku rata za oslobođenje stekli su prednost i preuzeli inicijativu od turske vojske.
Post je objavljen 09.07.2005. u 20:35 sati.