Pregled posta

Gusari i Povijest: Krv, željezo i alkohol

Poglavlje III - Gusari: Kako? i Koji kurac? (Kratki povijesni pregled)
Gusari, kao izdvojena skupina (nad-)ljudi usmjerena na pljačkanje civilnih, trgovačkih i, kada su pijani, ratnih plovilica, spominju se još u STAROM ZAVJETU. Neki izvori daju podatke o izvornoj verziji Bibilje po kojoj je Bog svijet stvarao 8 dana, kako bi na osmi dan stvorio najsavršenije biće – Gusara. Ipak, neki kritičari smatraju ovu informaciju alkoholnom fantazijom prvih prevoditelja Biblije ili vrlo raširenom pojavom gusarenja i otimanja pismenih ljudi u to vrijeme, a koji bi za malo milosti od kapetana pisali svakakve iskomercijalizirane pizdarije poput Epa o Gilgamešu, Ilijade ili njezinog znatno inferiornijeg nastavka (nastavci to obično i jesu) – Odiseje (nota bene – općenito se smatra da je kronološki prvo napisana Odiseja, a tek onda njezin fabularni prethodnik - Ilijada, što je jasan dokaz da ni staroj Grčkoj nisu nedostajale seronje poput G. Lucasa koji je najprije snimio četvrti nastavak Star Warsa, a tek potom prvi...).

Prvi uvjerljiviji spomen na gusarenje prisutan je u biblijskoj pripovijesti o Velikom potopu i Noi. Naime, poznato je da je na početku ove kataklizmičke pripovijesti bilo više životinja na brodu nego na kraju (kamo su nestali pterodaktili, kiklopi, sirene, vilenjaci, patuljci, vidre, hobiti, orkovi i ostale životinje čije je postojanje višestruko dokazano?). Ovaj nedostatak pojedinih životinjskih vrsta može ukazivati na gusarsku aktivnost (gusari vole pucati u neobične životinje, to ih smiruje). Također je prisutan nesrazmjer u količini hrane i vode na kraju i na početku putovanja, možebitno zbog gusarske pljačke zaliha (kritičari ove posljednje teze predlažu logički model koji polazi od dvije premise - Ljudi moraju jesti hranu kako bi preživjeli; Noa i njegova obitelj su ljudi; konkluzija= Noa i njegova obitelj moraju jesti hranu da prežive, nadalje – Hrana je materija koja se troši konzumacijom u zadanom vremenskom periodu; Noa i njegova obitelj moraju konzumirati hranu kako bi preživjeli, dakle, hrana je morala nestati uslijed konzumacije nakon određenog vremena...ipak, mi gusari ovakve i slične modele odbacujemo kao predrasudne i krajnje redukcionističke, naime oni ne uzimaju u obzir varijable kao što su: gusari koji dolaze na brod, ubijaju, pljačkaju i siluju, s prezirom bacaju pedersku hranu poput soje, poriluka i limuna u more, a pravu hranu kao što su mesina i Noine kćeri s užitkom konzumiraju). Teolozi i piratolozi prepiru se oko pitanja da li je moguće da su gusari opljačkali brod, a Nou i njegovu incestuoznu obitelj silovali i bacili u more. Ukoliko je tako, prvi ljudi su bili gusari! Naravno, u priču se baš i ne uklapa to da su ih sve pobacali u more jerbo im ne bi imao tko rađati, ali prava historiografska znanost se ne bi trebala zabrinjavati takvim sitnicama... popularno zvanim 'činjenicama'. Sve ovo možda objašnjava mitološke konstrukcije prisutne u mnogih naroda, one koje govore o Zlatnom pra-vremenu nakon kojeg slijedi kulturno opadanje i dekadencija. Također, u NOVOM ZAVJETU dobro je poznata štorija o tri kralja (s velikim K) koji su malom Isusu dofurali poklone. E, ono što vam Biblija neće reći jest da su ih prije dolaska u Betlehem opljačkali gusari pa su ovi jadnici Isusu darovali sranja kao što je štapići od tamjana i kojekakve svilene marame i sl. (sve proizvodi koje i najveći jadnik može kupiti u nekom kvazi-indijskom shopu u Zagrebu za pišljivih 5-10 kuna, toliko o kraljevima...)



No, odmaknimo se od religijske mitologije i bacimo pogled u povijest. Prvi gusari u povijesti bili su Feničani, no oni su bili pičkice koje su Rimljani istrijebili i danas se na njih referira s 'Oni čije ime se ne spominje, a koji su bili pičkice čije ime se ne spominje'.
Najveći gusari u povijesti zasigurno su bili Vikinzi. O njima nećemo previše razglabati, dovoljno je samo spomenuti da su bili dlakavi, kao što bi svi gusari i trebali biti, mnogo su psovali, rađali se goli, i iznad svega su cijenili alkohol, dobru pjesmu, bogat plijen i alkohol.



Nakon Vikinga, u mračnom srednjem vijeku, gusari su imali čak i svoju državu koja je u pučkoj predaji poznata pod imenom Vatikan. Slabljenje ove gusarske komune počelo je otkrićem tiskarskog stroja, koji je doveo do rapidne razmjene komunikacija (gusari ne vole previše komunicirati - osim oružjem; a i da vam iskreno velim, većina ih umire nepismena pa im tisak malo znači), a pojavili su se i hipiji protestanti, koji su iznad svega cijenili rad, poštenje i kojekakve druge pizdarije koje su nama gusarima strane. Vatikanski gusari, navikli na stoljeća pljačkanja, izrabljivanja siromašnih i opći nerad teško su se prilagođavali ovom trendu te su danas svedeni na mizernu kvadratažu koje bi se posramio svaki holivudski glumac ili hrvatski nogometaš.



U vrijeme nakon Velikih zemljopisnih otkrića, u doba golemih jedrenjaka, najveći gusari bili su Francuzi. No, pošto su oni pederi, ovdje ćemo radije navesti Španjolce i Engleze.
Njemci nisu bili gusari već nacisti.
19. i početak 20. stoljeća prati trend opadanja popularnosti gusarenja uzrokovan pandemijama takozvanih 'svjetskih ratova'. Gusari, usprkos svojoj hrabrosti, ne usude se riskirati plovidbu kroz opasne vode koje nadlijeću 'željezne ptice' i oplovljavaju 'podmorski jedrenjaci bez jedara, a koji zapravo nisu pravi jedrenjaci...jer nemaju jedara'.
Danas gusarski ceh bilježi povećanje broja članova te se budućnost doima svijetlom. Od suvremenih škola gusarenja (pripadnici tzv. Gusarskog novog vala koji sebe nazivaju 'ninja-pirate mushrooms', a ograđuju se od starih škola gusarenja...i Njemaca) dovoljno je spomenuti neke utjecajnije kao što su Conan, Zagor, Che Guevara, Bruce Willis, Bruce Lee, ja, Lemmy iz Motorheada, Tito, Dylan Dog i mnogi drugi.

Veliki napredak u populariziranju gusarske kulture ostvarila je grupa mladih krvoloka, đavoljih advokata i lažnih UN-ovih ambasadora mira, okupljenih pod tradicionalnom crnom zastavom gusara - Fellowship of The Larch. Guzica im uvijek bila glatka, a ruke krvave, tako mi svega. Gaarrrrr!



Cpt. Black Adder
Ja sam gusar, a TI?




Post je objavljen 08.07.2005. u 03:31 sati.