
Provlačim se kroz zimske kišne kapi
trudeći se ostati budna
između dva sna
šibana vjetrovima olujnog mora
zamrznutog u santu nespokoja
nemirne mi duše
koja svjetlo neumorno traži
u kapi i vjetru.
Zaranjam pogled u tajnu otkrivanja,
bacam srce nemilice ispred sebe
da mi bude putokaz kroz labirint
prepun tajanstva
koje čeka da ga ova nespokojna duša otkrije
i utaži na trenutak žeđ
za otkrivanjem novog fragmenta
tajne mog postojanja Ovdje i Sada.
I tebe stranče susretoh
u nespokoju lutanja labirintom
i ne prepoznah te kao suputnika
na stazi potrage.
Bio si samo trag nekog dalekog bljeska
na sjećanje
da se tajna susresti može,vidjeti i ne prepoznati
u pogledu naizgled slučajnog prolaznika
kroz maglovoto sjećanje na nekad,na sada,na opet.
Post je objavljen 09.07.2005. u 13:31 sati.