Vrijeme je da kažem nekoliko rečenica o posljednjem plesu koji otplesah u ranim nedjeljnim satima slaveći sudbonosno ˝da˝ jedne ljepotice, moje prijateljice.
Komentirajući svoje trudno stanje još onog dana kad nam je objavila sretne vijesti rekla je: mi smo ovo planirali, ali za jedno 2 – 3 godine. Tako nekako se i ja osjećah... u preuranjenom slavlju. Iako valjda svim zdravim umovima njene godine, blizanke, nisu prerane. A ne bi trebale biti ni meni s obzirom na to da me je jedan ˝tip˝ prije nekih 5 godina upozorio da se ženska mora udat do 23. godine (a muški do 25.), jer je svaka starija od toga usidjelica. Tog je dana prekrižen kao budala, neovisno o tome što danas ima titulu zbog koje bi ga netko mogao zamijeniti za intelektualca... i da, još uvijek neoženjena budala. Dakle, preuranjeno slavlje rekoh... a to je možda više vezano uz moju nemogućnost da se zamislim tako skoro u sličnoj situaciji i uz moje uvjerenje da bi bilo dobro da se stvari događaju po redu. U iluzijama i teorijama se živi taman toliko dok ti se ne vrate u lice, a valjda sam ja neki ˝prokleti˝ idealist koji nikako da shvati da se život ne događa po redu, nego se događa! Tako mi se i uz to slavlje nešto rasvijestlilo. Moja prija je, od tog sudbonosnog ˝da˝, u jednoj noći naučila ophoditi se s ljudima sad već kao udana žena, buduća majka i vrlo ozbiljna gospođa. To me ispunjalo ponosom jer mi se u tim trenutcima činilo da će znati vrlo dobro igrati tu ulogu za koju neki od nas vjeruju da je jednom zauvijek. I dok se vrlo lako navikneš na zaokret u životu jedne prije, odustajanje od prvotnog cilja i traganje za drugim, ne želiš vjerovati da to želi i druga. Ne želiš vjerovati da je spremna napustiti dotadašnji zajednički put i cilj kako bi što prije zaplesala u vlastitoj vjenčanici, s vlastitim ženikom, na vlastitom vjenčanju...
Očito je da put i cilj nisu bili isti, niti će ikada biti... Očito je i da se ja moram naviknuti da je svaki od nas putnik za sebe... Očito je i da ja još ne shvaćam da iako su karte u dva smjera, da neki drugi smjer nikada ne iskoriste... jer ne vole vraćanje i nove - stare početke!
Iako je bilo vrijeme da kažem nekoliko rečenica o posljednjem plesu koji otplesah u ranim nedjeljnim satima, odlučih ostaviti vam na maštu razvoj događaja... :-)
Post je objavljen 08.07.2005. u 23:50 sati.