Sanader i Mesić spremni su potpisati ugovor s đavlom
Odlazak Gotovine u Haag bio bi smrtni udarac Hrvatskoj poslije kojega bi ona postala trećerazredni dio zapadnog Balkana!
Optužnica protiv Ante Gotovine je čaša otrova hrvatske politike. Ako je ispije, zagrebačka će elita počiniti nacionalno samoubojstvo.
Piše: JEFFREY T. KUHNER
Hrvatska se suočava s najozbiljnijom krizom od pobjede u ratu za nezavisnost 1995. godine. Možda tijekom nekoliko sljedećih mjeseci padne odluka o sudbini generala Ante Gotovine – i, što je još važnije - same Hrvatske. Zagreb pokreće najširu akciju njegova uhićenja; Vlada se nada kako će ovo olakšati hrvatski ulazak u Europsku uniju.
Predsjednik Vlade Ivo Sanader i predsjednik Stipe Mesić su slanje generala Gotovine u Haag učinili svojim glavnim zadatkom. Obojica tvrde kako je general 'nevin'. I zato, kažu, on se na sudu treba braniti od zloćudnih optužaba glavne haške tužiteljice Carle Del Ponte.
“Mi doista vjerujemo u mogućnost pobijanja optužbe”, nedavno je izjavio jedan istaknuti hrvatski diplomat.
Štoviše, opće je stajalište zagrebačke političke elite kako će dragovoljna predaja ili uhićenje generala Gotovine ukloniti i ovu posljednju prepreku hrvatskom ulasku u EU. “Gotovina onemogućuje naš ulazak u Europu, naše blagostanje i gospodarski razvitak”, izjavio je bivši hrvatski veleposlanik u SAD-u Ivan Grdešić na banketu Hrvatsko-američke udruge (CAA) u Chicagu 2004. godine. “Ako je on doista domoljub i heroj, morao bi se odmah predati Haagu”.
Zagreb je prokockao svoj teško stečeni suverenitet i ustavno pravo na neovisnost dopuštajući Haškom sudu prevlast nad nacionalnim zakonodavstvom. Bivši predsjednik Tuđman je, kao i svi veliki državnici, imao i vrlina i mana. Ali, jedna je od najvećih pogrješaka ovog navodnog ultranacionalista što je potkopao međunarodni položaj Hrvatske pristankom na suradnju s ovim sudom. Ta odluka dovela je Hrvatsku u situaciju da postane kolonijom Haaga i, što je još važnije, Bruxellesa http://www.antegotovina.com/default.aspx?clanak=4026
Opasnosti bezuvjetne suradnje s Haagom
Prvi je problem hrvatske politike 'bezuvjetne suradnje' s Haškim sudom to što ona ruši pravnu teoriju koja je nekoliko prošlih stoljeća temelj međunarodnih odnosa – riječju, ono što znanstvenici nazivaju 'teritorijalnom suverenitetom'. Ta teorija kaže da države imaju isključivi suverenitet na svojim teritorijima, osobito u pogledu kaznenog gonjenja i kažnjavanja ratnih zločina, počinjenih na njima. Jedini izuzetak u ovoj prihvaćenoj teoriji su situacije kada država ne može procesuirati ratne zločince zbog pravnog bezvlašća, stvorenog dugotrajnim ratom, ili kada je državni teritorij pod stranom okupacijom (na primjer Njemačka i Japan odmah nakon 2. svjetskog rata).
Razlog zbog kojega su države u povijesti odbijale odreći se suvereniteta u procesuiranju ratnih zločina u korist stranog, međunarodnog suda u tomu je što to implicira moralnu i pravnu podređenost.
Tuđmanovo nasljeđe
I pored svega, dvojbeno je da bi Tuđman dopustio da se generala Gotovinu ostavi na cjedilu, bez obzira na diplomatske posljedice. Iako je Tuđman poslao u Haag više vojnih dužnosnika nego Račan, Sanader i Mesić zajedno, njihove optužnice nikad nisu ugrožavale dostojanstvo i legitimitet Domovinskog rata. Tuđman je imao mnogo lica – srednjoeuropski konzervativac, romantični intelektualac, obraćeni katolik i bivši komunistički aparatčik – ali on je prije svega ostalog bio hrvatski Bismarck: prvorazredni državnik koji je u krvi izvojevao nezavisnost svoje zemlje.
Post je objavljen 09.07.2005. u 22:21 sati.