Marketing
Pobjegoh od Vlatke Pokos u čobane!
Leži čoban ispod hrasta, gleda u daljinu i konta šta bi sa sobom... Omira on one ovce i odluči «nategnuti» jednu. Kad je obavio poso, smota škiju i zapali... Škija dogori, on uzme frulu, malo zasvira i reče: Eh, šta ti je život – seks, drags end rokenrol!
Kad narastem bit ću čoban! Ozbiljno...200 ovaca, štap u ruke, gusle na rame, frulu za pas, kruva i sira u zobnicu i ...put pod noge...
Već mi je slika u glavi...
Odlazim od kuće, ovce preda mnom, skupilo se selo, svi mašu, dovelo čak i babe narikače koje udariše u kuknjavu: Koja gora Ivoooooo, koja gora Ivaneeeeee, koja gora brate Ivoooo razgovora neeeemaaa...Vran planina Ivooooo....
Mater plače i govori: Nemoj, sinko, šta ćeš tamo...nema ni struje ni vode ni grijanja...nema ničega...
E sad, jedna je stvar što tamo nema ni vode ni struje ni telefona... ali ono zbog čega tjeram pred sobom 200 ovaca u planinu je to da gore 100% nema ni Vlatke Pokos, ni Branimira Glavaša, ni hadzea ni esdepea, ni izbora za miss (pogotovo za miss sporta), ni Maje Šuput, ni kretenske muzike, ni hrvatskih igranih filmova i humorističkih serija....tamo sigrno neću na radiju ili teveu čuti niti novi hit Karme ili Žaka, niti vijesti iz zemlje i svijeta – pa će me bolit izvjesni organ šta misli Jadranka Kosor, raste li euro prema dolaru ili je li cijena nafte na svjetskom tržištu dosegla psihološku barijeru od 60 $ po barelu (baj d vej, i kad je bila 40$ govorilo se o probijanju psihološke barijere)... Gore vjerojatno neću slušat o tome jesu li Bred Pit i Anđelina Đoli napokon u vezi, koji je omiljeni modni kreator Viktorije Bekem, koje su vijesti s europskih i svjetskih dvorova + najnovija šššššuškanja i tračevi iz holivuda ali i sa zagrebačke špice. Nema nikakve šanse recimo da naletim u novom broju storija na fotoreportažu o tome kako je Minea stavila cirkon u zub, ni šta kažu mladi nasljednici naših pareša – Stipe Lijanović i Ivica Todorić, gdje će ove sezone na ljetovanje i zimovanje, koje su odijelo nosili na vjenčanju i kako su uredili najnoviji stan...
Odo, majko, u čobane...jer ni nadobudnih studenata nema gore (ambicioznih strava, a netalentiranih ubi bože), ni glupih profesora, nadrkanih ljudi, psećih govana po cesti ( i to od plemenitih pasa još plemenitijih vlasnika), smrdljivih pazuha u tramvaju, a ni onog bisera s OTV-a Damira Šićka-Alića – Haleluja!!!!
Odo, majko, u čobane...jer su mi dodijali i Neven Ciganović i predsjednik mladeži bilo koje stranke i Nives Celzijus u govornom izdanju...
Ali mater govori: Nemoj ić u čobane! Uči pa ćeš bit netko i nešto!
Odo, majko, u čobane...jer u svijetu u kojem su Đorđ Buš, Hrvoje Petrač, Paris Hilton, Dejvid Bekem i ostala tugujuća rodbina netko i nešto, ja želim biti nitko i ništa...
Odo, majko, u čobane...čist zrak, mir, tišina...i čobanica...
s postovanjem koks........
Kad narastem bit ću čoban! Ozbiljno...200 ovaca, štap u ruke, gusle na rame, frulu za pas, kruva i sira u zobnicu i ...put pod noge...
Već mi je slika u glavi...
Odlazim od kuće, ovce preda mnom, skupilo se selo, svi mašu, dovelo čak i babe narikače koje udariše u kuknjavu: Koja gora Ivoooooo, koja gora Ivaneeeeee, koja gora brate Ivoooo razgovora neeeemaaa...Vran planina Ivooooo....
Mater plače i govori: Nemoj, sinko, šta ćeš tamo...nema ni struje ni vode ni grijanja...nema ničega...
E sad, jedna je stvar što tamo nema ni vode ni struje ni telefona... ali ono zbog čega tjeram pred sobom 200 ovaca u planinu je to da gore 100% nema ni Vlatke Pokos, ni Branimira Glavaša, ni hadzea ni esdepea, ni izbora za miss (pogotovo za miss sporta), ni Maje Šuput, ni kretenske muzike, ni hrvatskih igranih filmova i humorističkih serija....tamo sigrno neću na radiju ili teveu čuti niti novi hit Karme ili Žaka, niti vijesti iz zemlje i svijeta – pa će me bolit izvjesni organ šta misli Jadranka Kosor, raste li euro prema dolaru ili je li cijena nafte na svjetskom tržištu dosegla psihološku barijeru od 60 $ po barelu (baj d vej, i kad je bila 40$ govorilo se o probijanju psihološke barijere)... Gore vjerojatno neću slušat o tome jesu li Bred Pit i Anđelina Đoli napokon u vezi, koji je omiljeni modni kreator Viktorije Bekem, koje su vijesti s europskih i svjetskih dvorova + najnovija šššššuškanja i tračevi iz holivuda ali i sa zagrebačke špice. Nema nikakve šanse recimo da naletim u novom broju storija na fotoreportažu o tome kako je Minea stavila cirkon u zub, ni šta kažu mladi nasljednici naših pareša – Stipe Lijanović i Ivica Todorić, gdje će ove sezone na ljetovanje i zimovanje, koje su odijelo nosili na vjenčanju i kako su uredili najnoviji stan...
Odo, majko, u čobane...jer ni nadobudnih studenata nema gore (ambicioznih strava, a netalentiranih ubi bože), ni glupih profesora, nadrkanih ljudi, psećih govana po cesti ( i to od plemenitih pasa još plemenitijih vlasnika), smrdljivih pazuha u tramvaju, a ni onog bisera s OTV-a Damira Šićka-Alića – Haleluja!!!!
Odo, majko, u čobane...jer su mi dodijali i Neven Ciganović i predsjednik mladeži bilo koje stranke i Nives Celzijus u govornom izdanju...
Ali mater govori: Nemoj ić u čobane! Uči pa ćeš bit netko i nešto!
Odo, majko, u čobane...jer u svijetu u kojem su Đorđ Buš, Hrvoje Petrač, Paris Hilton, Dejvid Bekem i ostala tugujuća rodbina netko i nešto, ja želim biti nitko i ništa...
Odo, majko, u čobane...čist zrak, mir, tišina...i čobanica...
s postovanjem koks........
Post je objavljen 08.07.2005. u 13:35 sati.