Ljeto nosi svoje okuse, a što društvo čini?
Ignorira ih.
Apsurdnosti su u pokretima koji se broje iz sjene Sunca
Sjena pada na pogrešno mjesto,
gledam iz prikrajka.
Moj Istok je moj.
Naš papir je lipanj, naše rečenice su sokovi
zaustavljeni u prostoru,
vise u zraku, ledimo ih i stavljamo na štapiće.
Noćas smo se tražili u postelji.
Okrenuti sjever-jug s pogledom na jugoistok.
Tijelo mi je toplo, trebam samo vječnu čežnju
koja vuče na vječnu potragu
jer "ako pogodiš cilj, promašio si sve ostalo".
Ližem sol- sa kože.
Gađam, kako bih promašila.
Post je objavljen 08.07.2005. u 13:18 sati.