Prekjučer je ta serija završila, na moje žaljenje. Ali današnji topic nije o tome.
Vraćam se iz mrtvih. Opet. Škola je završila dobro, svojim manipulatorskim vještinama uspio sam srediti čvrstih 4,5 i time poduzeo još jedan korak u izbjegavanju mature. Puno se toga dogodilo, ne znam otkuda da počnem... Sad sam na moru. Ovo pišem iz nekog internet caféa u Senju, gdje sam nakratko uspio pobjeći okrutnim kandžama mojeg djeda i bake, koji se još uvijek prema meni odnose kao prema bebi.
Nije da mi razmaženi tretman smeta, ali... nije zdrav za mene. Svake godine, trudim se oporaviti od svoje lijenosti, srediti te proklete radne navike, što mi točno pred kraj godine uspije - a onda me pošalju na more. Uživanje i odmor. Fuj. (sad svi normalni ljudi gase prozor u gađenju, ne mogavši pojmiti kako netko ne uživa na odmoru gdje ga tetoše) Evo razloga.
Prvo, društvo ovdje je očajno. Svake godine moram ponovno uspostavljati kontakt s njima, kao da smo stranci... a zapravo i jesmo. Svake se godine sve manje i manje razumijemo (jer ja sam ipak razmaženo derište iz grada, autsajder), a meni se svake godine sve manje i manje da truditi oko toga da mi komuniciramo. Dakle, prestat ću.
Što znači da mi jedino društvo ostaju deda i baka i paket karata za belu. Hm.
Drugo, fale mi prijatelji. Fale mi "normalni" razgovori. I koliko god priroda ovdje bila lijepa, a stvarno je predivna (po prvi puta uviđam da sam posve nepismen, s obzirom da ju ne mogu dobro opisati). Treće, moja nevjerojatna lijenost, koju pokušavam suzbiti šetanjem po šumi i jogom. Zasad nema napretka, ali... tko zna?
Vjerojatno se ponovo neću moći javiti idućih tjedan dana, jer... gore u planinama nema interneta. Nema ni računala, barem nema onih na koja ja imam pristup. Još jedna detoksikacija, liječenje ovisnosti. Traženje samog sebe ispod svih tih slojeva. Prokleto bilo... Nije dobro dati čovjeku previše vremena za razmišljanje.
Uglavnom, čujemo se najvjerojatnije za kojih osam-devet dana, kad se vraćam kući. I nakon toga, ako bude sreće, iz Engleske.
Glazba: The Bambi Molesters - Ice & Pinewood Trees
Kierlan Darkskye,
Dead Like Me
Post je objavljen 08.07.2005. u 11:47 sati.