Pada kiša...Zagreb je iznimno sivo i turobno mjestno kad pada kiša...Ja sam nekako turobna i siva kad pada kiša...A nisam Zagreb.
Padanje kiše u Zagrebu ima još svojih draži osim sivila...
Kao prvo svi sjedaju u auta (jer pada kiša) pa je gužva veća nego inače, a onda kao po nekom pravilu iste sekunde zaborave voziti, pa se kad u Zagrebu pada kiša trubi po ulicama skoro kao u Peruu kad ne pada kiša (tamo doduše gotovo i ne pada kiša nikad pa valjda trube jer nekad moraju i to)...
A čuju se i sirene u Zagrebu kad pada kiša...od onih spomenutih amneziranih vozača (da ne kažem amnestiranih to su neki drugi, a ne vozači) - naprave prometne pa ide policija i hitna, a policija i hitna vole svirati i kad ne treba da stvore atmosferu dramatike u Zagrebu dok pada kiša, a i da se probiju između onih već spomenutih vozača u amneziji...
A sviraju i vatrogasci (ne ne gase vatru niti pale knjige dok kiša pada u Zagrebu) - idu odštopavati zaštopane odvode (valjda metropolitanci više puštaju vodu u svoje veceje u Zagrebu dok kiša pada )...
Pa onda metropolitanci...guraju se u tramvaje više nego inače dok kiša pada u Zagrebu jer ne žele pokisnuti, valja doći mokar na posao...pa tako i ja guram se u tramvaj...na kraju se ispostavi da je bolje bilo ići pješice, jer metropolitanci su toliko neoprezni s kišobranima u tramvaju dok kiša pada u Zagrebu da na kraju završiš mokar i tako i tako jer se nekoliko mokrih kišobrana zalijepilo na tvoja leđa, stražnjicu i ostale dijelove tijela, a moguće da ostaneš i bez oka ili čega drugoga u tramvaju dok kiša pada u zagrebu...
Kad konačno izađeš van iz tramvaja na svom odredištu opet se u priču vrate vozači...želiš prijeći ulicu a on naleti i zalije te vodicom iz blatne barice (jer ljeti su ulice naše metropole pune rupica s blatnjavom vodicom jer se kopaju i uljepšavaju) onako lijepo od pete do glave tako da dođeš na posao kao da si upravo jedva spasio živu glavu iz živog blata u Zagrebu kad kiša pada.
Onda tako sjediš na poslu mokro-blatnjav, mokrih cipela (na kojima, iako su kožne piše da su samo za suho vrijeme i fakat se uvjeriš da je to živa istina), cijediš bubrege cijeli dan i moliš Boga da što prije prođe vrijeme da se odvučeš doma, popiješ čaj i uvučeš se u topli krevet jer je to jedino što je dobro raditi dok kiša pada u Zagrebu!
Let the sun shine!
Post je objavljen 08.07.2005. u 10:00 sati.