Osjećam se kao da me vlak pregazio! Maloprije sam završila, oprala kosu i istuširala se..i eto me na par minuta ovdje.
Jučer su mi javili iz salona da je kuhinja prošla carinu te da će mi u petak najvjerojatnije doći montirati je, no da će mi točan termin javiti naknadno.
Pa sam ja jučer, tj.u srijedu već počela spremati i pakirati namirnice, čaše, tanjure, lonce...je**te, nikada mi se nije činilo da baš toliko toga imam! Doteglila sam praznu kartonsku ambalažuiz obližnjeg dućana i punila je do sitnih sati.
Danas sam radila do kasna, i nakon što sam došla kući malo sam prilegla. Na poslu sam pojela pola pizze s četiri sira koja mi nije baš nekako legla, a kada sam se bacila u horizontalu bilo je još i gore. Bilo je gotovo 19 sati kada me nazvao vlasnik salona i rekao da sutra dolaze raditi.
Pa sam ustala i krenula i ja na posao – rastavila police, skinula ormariće, odnijela to u smeće, preselila hladnjak iz jednog kuta kuhinje u drugi.
Nakon toga je na red došlo temeljito pranje i ribanje podnih i zidnih pločica...
Kada sam završila, mogla sam u potpunosti shvatiti crnce zatvorenike koji su u znoju lica svoga dvadesetih godina prošlog stoljeća tucali kamen pored cesta u Alabami, Missouriju ili negdje drugdje dolje duboko na američkom Jugu, čak mi je u ušima odzvanjala neka tužna, razvučena soul melodija...
Ja nemam žuljeva na dlanovima, ali mi žestoko sijeva u leđima i bole me listovi od hoda i dugog stajanja u japankama.
Sutra, u biti već danas, ću nešto ranije završiti sa poslom, moram oko podneva biti doma kada dođu monteri. Uz malo sreće, sutra u ovo doba ću opet biti do ramena zagnjurena u sredstva za čišćenje...a nakon toga, znam ja sebe, neću imati mira dok sve ne stavim na svoje mjesto i opet ću u zoru tek na spavanje.
A u subotu radim...grrrrr...
Post je objavljen 08.07.2005. u 00:33 sati.