Sad bih trebala staviti tužnoga smješka, zar ne? Moje proročanstvo se opet ispunilo, znala sam da neću proći i nisam prošla. Ali bar nisam povukla prijavnicu kao neke muške kukavice već sam se lijepo gledala oči u oči s profesoricom, nije bilo izvlačenja, čekala sam da me pošalje van i čak sam bila preduuuugo unutra ako se mene pita…
Sad sam opet preumorna od puta i svega, a tek sam malo prije izašla iz starki. Morala sam mamu voziti na posao a njena draga kolegica mi za nagradu kupila čokoladu, i to od kokosa. Baš mi je to trebalo, cijeli dan gladujem, a sad gledam ovo čudovište i ne znam dal da ju otvorim..Želudac me boli ali mislim da ću je sačuvati za ujutro. Dobra vijest je što ću napokon prestati pisati o ispitima, jupi, je, ali još je dug put preda mnom, sve me to opet čeka u devetom mjesecu. Ma k vragu sve…
Post je objavljen 07.07.2005. u 23:23 sati.