Progovorila sam o nekim temama i nisam bila u pravu. No nekako mi se učinilo,....a možda...možda ipak ne razmišljam loše nego samo previše generaliziram tj. nisam rekla o čemu je to točno bila riječ. Ne kažem ja sve ponekad i previše toga pa ljudi naravno donesu zaključak iz onog što je napisano, a ne zapravo što sam mislila, a to nisu oni krivi nego ja.
Danas su se opet desile strahote. Više nikuda se ne može po ovom svijetu, a da se čovjek na boji bombi i to je strašno.
Nije mi i neće biti jasno što bombe mogu riješiti, što rješava krv nedužnih ljudi....
Tata je jako teško primio riječ rak. Ići će na kemoterapiju, ali...
Živim dalje. Posjećujem ga. Pružim poeku riječ utjehe. Donesem koji sok, kavu, krivu pidžamu, majicu, sitnice...
A ja sam kupila Very Irrestible....I još sam šopingirala. I zadovoljna sam. Nisam i neću postati princeza, (biala jednom), ali....
Sad su počele kritike i na moju dugu plavu kosu. Tipa skrati. Što je svima. Zašto ih brine moja kosa koja je by the way sfrizirana opet zadnja dva dana.
Tako mi jedna osoba objašnjava da danas nije potrebno imati dugu kosu jer kao postoje ekstenzije...Pa imaš frizuru kakva ti treba. Kao duga kosa je zgodna svega par puta godišnje. A to što se ekstenzije rade po osam sati i koštaju nekoliko tisuća kuna...nikom ništa. Mrzim površan i zavidan pogled na kosu i svijet... A moja frizerka meni naplati 50 kuna feniranje. Znači za jedne ekstenzije ja 100 puta odem na frizuru i imam svoju kosu....I frizuru po želji.
I jedan nabacani post.
A trebala sam reći. Krenula sam u 5.30 h. Tipkam u 22.45. Dug i ispunjen dan. Posao prijatelji....kavica....sokić...Nema zaostataka i time se ponosim....Ali posla ima puno.
More izfinancirano. Veselim se jako. A možda već ovaj vikend svratim u Novi na kupanje. Ako posluži vrijeme. Koje je čudno....
Poput mene ponekad...
Post je objavljen 07.07.2005. u 22:43 sati.