Marketing
Osvrti...
Usputni tekst, nadoknada za jučer
Što se mog jučerašnjeg nepisanja posta tiče, iskreno mi je žao, ali nisam imala vremena... Prvo sam išla s frendicom u grad, ali smo morale prvo po pare do njene mame, pa onda do mog starog... To je na kraju ispalo sat i pol vremena... Onda smo išle do grada, malo trošit' te novce... Kupila sam si neke krpice, naušnice (baš onak' u ne-mom stilu, ali lijepe) i crnu i bijelu narukvicu... One gumene, Black Soul je pisala o njima... Ubacit' ću još neke linkove, čim se malo skuliram... Onda sam išla van s Majom, pa kasnije sa svima ostalima... Opet došla doma u 1. Baš sam dobra kći... E, a dan je bio poprilično sličan onom prekjučerašnjem, opet «Zrinjevac» ujutro, ovaj put su odnosili grane, ali im nisu stale cijele na kamion, pa je motorka opet bila nužno sredstvo... zrinjevac-grad-van-tv-zzz... Za one koji ne znaju, jučer je bio fifti sentov rođendan... Pa, ako jučer niste čestitali čovjeku, učinite to danas... Ipak je poživio već dosta, s obzirom na 9 metaka...
London ovaj put...
Kao što znate, danas se u jutarnjim satima dogodio teroristički napad na centar Londona... U sedam eksplozija poginulo je oko 33, a ozlijeđeno je oko 400 ljudi... U usporedbi s onime što se prije gotovo 4 godine dogodilo u New Yorku, ne čini se mnogo, ali samo zamislite barem 80 unesrećenih obitelji... Roditelja, djece, braće, baka... Zatim zamislite da se to dogodilo u vašem gradu... Ja se ne bih još neko vrijeme baš bezbrižno šetala uokolo... O svemu odlučuje nekoliko ljudi... Nekoliko gadova kao što su ponajprije teroristi, a zatim ostali moćnici... Oni koji zapravo odlučuju o životima svih ljudi. I onda se mi možemo zanositi mislima da ropstvo više ne postoji, da smo slobodni... a nismo. Svi smo robovi nekoliko ljudi. Predstavnika G8, a posebno onog smeća, kauboja Busha... Mislim da je on jedina spodoba (da ne kažem «čovjek») na svijetu koju bih ja mogla ubit' i ne osjetiti ništa... osim možda zadovoljstva... jedina. Stvarno ga mrzim i želim mu sve najgore. A strašno je to da stradavaju civili, nevini ljudi poput vas i mene, koji su možda samo išli u dućan, na neki posao... Zbog čega ? Nafte ? Možda će u idućem napadu vrtićka teta vodit' djecu u neki muzej i na pola grupe će past' komad armiranog betona s neke raznesene zgrade... I onda ? Što će onih 10 obitelji te djece ? I hrvatski branitelji koji su počinili samoubojstvo... mogli su se raznijet' bombom u Kosoričinom uredu, i nju skupa sa sobom, a ne ostavljat' joj pisma... Sigurno bi navelo nekog političara da promisli prije nego glasa o nekom zakonu o braniteljima... Jer, moćnici mirno spavaju, bez obzira na to koliko su smrti prouzročili. Oni su nedodirljivi... Pravit će se da im je žao dva tjedna i osvojit' novi mandat... I there we go again... Ubijat' će ljude u tuđim zemljama, bit' krivi za smrt nekih u svojim i sretno natakat' naftu i njene prerađevine u svoju limuzinu, u privatni avion... Kad bi krv imala vrijednost nafte, kad bi stvarala moć... Čovječe, Bush bi prepolovio stanovništvo Zemlje...
Eminem, "Mosh"
Someone's trying to tell us something, maybe this is God just saying
we're responsible for this monster, this coward, that we have empowered
This is Bin Laden, look at his head nodding,
How could we allow something like this, Without pumping our fist
Now this is our, final hour
Let me be the voice, and your strength, and your choice...
Maybe we can reach Al Quaida through my speech
Let the President answer on high anarchy
Strap him with AK-47, let him go
Fight his own war, let him impress daddy that way
No more blood for oil, we got our own battles to fight on our soil
No more psychological warfare to trick us to think that we ain't loyal
If we don't serve our own country we're patronizing a hero
Look in his eyes, it's all lies, the stars and stripes
They've been swiped, washed out and wiped,
And Replaced with his own face, mosh now or die
If I get sniped tonight you'll know why, because I told you to fight
Post je objavljen 07.07.2005. u 17:50 sati.