normalna pojava...ali ovako nešto...ma to nije sreća...to je nešto više...jer ona je tu...kraj mene...i ništa više nije važno...ni vrijeme...ni mjesto...ništa što je oko nas...samo da je ona tu...dovoljan je samo jedan pogled da mi se pojavi osmijeh na licu...jedan zagrljaj...i nježan poljubac...
toliko ljudi oko nas...a ja vidim samo nju...čuju se samo njezine riječi...a ja se smješkam ili šutim...jednostavno uživam...
živim u ovome SADA...ponekad razmišljam o sutra...ali samo o sutra...dan poslije sutra je predaleko...
Post je objavljen 07.07.2005. u 14:42 sati.