sreca je nestala i tuga me obuzela
carstvo mi u tamu pretvorila
mene u narucje svoje prigrlila
opcinila me svojim carima
i zarobila duboko,
duboko odakle se ne vide zelena prostranstva i plavi beskraji,
gdje je sve bez spona
zelim vristati da me cuju
ali glas ne izlazi
samo tisina kao najbolji prijatelj uz mene stoji
i obavija me velom njeznosti u nadi da cu ostati
zaboraviti zelena prostranstva, plave beskraje i zievot bez spona
cuva me , pazi i polako i neprimjetno ukrocuje moju neobuzdanost
i zelju za povrsinom
Post je objavljen 07.07.2005. u 13:40 sati.